Hercegovko? Volin te. [završena]

Voliš li izazove?

Marina Petrović's point of view

petrovicmarina vacay 😎🌴

Prizor koji se nalazio ispod nas, kilometrima daleko, bio je neopisiv. Do slijetanja je ostalo svega par minuta. Za samo par minuta ću se nalaziti na čvrstom tlu Maldiva. Razmišljala sam kako je Anate saznao za moj tajni bucket list. Naomi. Tko će drugi sve izlajati, ako neće ona. Stvarno ne zna držati jezik za zubima. Ali ju svejedno volim, toliko je stvari učinila za mene i jednostavno se ne mogu ljutiti na nju.

Vi: baš moraš sve izbrbljati

Poslala sam joj poruku i nasmijala se. Ugasila sam mobitel i spremila ga u torbu. Osjetila sam topao dodir na svojoj ruci. Okrenula sam glavu i ugledala Antinu ruku kako drži moju. Nisam se bunila, samo sam još jače stisnula njegovu ruku. Pogledao je naše ruke, pa mene, te se nasmijao. Uzvratila sam osmijeh. "Vas dvoje ste preslatki." Rekla je Ryan na što smo se Ante i ja pogledali.

Stjuardesa je najavila slijetanje i napomenula je kako trebamo zavezati sigurnosne pojase. Svezala sam pojas i odmah sam potražila Antinu ruku. Iz nekog razloga sam se osjećala sigurno kada sam bila u njegovim rukama. Ante se nasmijao, a ja sam naslonila glavu na njegovo rame. Avion se polako spušta na što se moj stisak pojačao. Ante me pogledao. "Smiri se, ljepotice. Ovdje sam, neće ti se ništa dogoditi." Otisnuo je jedan poljubac na moje tjeme. To me umirilo. Ne znam kako je to radio, ali samo jedna riječ ili dodir su bili dovoljni da me smiri. Avion se sporo kretao po pisti sve dok se nije u potpunosti zaustavio. Stjuardesa je rekla kako možemo odkopčati pojase i polako krenuti prema izlazu. Napravili smo kako je rekla i ubrzo smo se nalazili u hodniku koji je vodio sve do unutrašnjosti zračne luke. I dalje sam čvrsto držala Antinu ruku.

Čim smo izašli iz hodnika smo se uputili prema dijelu zračne luke gdje se podizala prtljaga. Čekali smo naše kofere da trakom dođu do nas. Ugledala sam svoj kofer i putnu torbu. Kada su se našli ispred mene posegnula sam za njima, ali me Ante preduhitrio. Spustio je moj kofer na pod i dodao mi je putnu torbu. Kao zahvalu sam mu poklonila jedan osmijeh koji je uzvratio. Stavila sam putnu torbu na kofer, te sam pričekala da Ante uzme svoje stvari. Nakon nekoliko sekundi je došao i Antin kofer. Ponovno sam uhvatila Antinu ruku, te smo nastavili prema izlazu za Mijatom i Ryan.

"Što je tebi danas, ljepotice?" Ante me pogledao i nasmijao mi se. Zbunjeno ga pogledam. "Cijelo vrijeme me držiš za ruku, što je ušlo u tebe?" Još jednom se nasmijao. Kao opečena sam istrgnula ruku iz njegove. Okrenula sam glavu na drugu stranu i više nisam bila vesela. Nastavila sam hodati za Mijatom i Ryan dok me Ante pokušavao sustići. "Ljepotice, što se dogodilo? Jesam li rekao nešto krivo?" Zabrinuto me gledao. Progutala sam knedlu. Ni sama nisam bila sigurna zašto sam tako reagirala.

"Imaš pravo, nemam razloga držati te za ruku, pa nismo zajedno." Nabacila sam neki lažni osmijeh dok je svaka stanica u meni umirala od tuge. Nisam shvaćala što mi se događa. Ante me gledao šokirano. Spustila sam glavu koju je on nekoliko sekundi kasnije podigao i spojio je svoje usnice s mojima. Iskreno, najbolji osjećaj na svijetu. Kada smo se osvojili, oslonio je svoje čelo o moje.

"Ti imaš svako pravo napraviti sa mnom što god poželiš. Tebi pripadam." Nasmijao se, a zatim se odvojio od mene. Srce mi je ubrzano kucalo. "Sve ovo pripada tebi." Pokazao je palčevima na sebe. "Od vrha glave do kraja nožnih prstiju, sve je tvoje ljepotice." Raširio je ruke. Približio mi se za nekoliko koraka. Uzeo je moj ruku i stavio ju je na svoje srce. "Ovo je tvoje. Samo tebi pripada. Samo tebe voli i želi." Srce mu je lupalo nenormalnom brzinom.  

Zatim je uzeo moj kažiprst i položio ga je na svoje usne. "I ovo je tvoje, ljepoto. Svaki dio mene pripada tebi i isključivo tebi. Nikome osim tebi." Njegova ruka je čvrsto držala moju na njegovim prsima tamo gdje se nalazilo srce.

Još jednom me poljubio. "Samo ti ovo smiješ." Osjećala sam kako mi srce preskače otkucaje. Pratila sam svaku njegovu kretnju bez riječi. "Tvoj sam, ljepoto. Pitanje je, jesi li i ti moja?" Pogledao me ozbiljno, ali s mnogo nade. I tako je izgledao nevjerojatno privlačno. Njegove plave oči odvodile su me u druge dimenzije, uvijek se izgubim u njima. Osjećaji koje je ovaj muškarac izazivao u meni bili su van svake pameti. Ali ja ne bih bila ja da sve ne zakompliciram i začinim.

"Ovisi." Kažem dok mi je na pamet pala izvrsna ideja. "O čemu?" Upitao je i podigao je desnu obrvu. "Ovisi o.... tome koliko si spreman potruditi se da me pridobiješ." Zagonetno se nasmijem. "Slušam." Prekrižio je ruke na prsima. Oblizala sam usnice. "Moje pitanje glasi - voliš li izazove?" Upitam ga isčekujući reakciju. Izgledao je kao da se premišlja. "Volim." Mislim da mu i dalje nije bilo jasno što smjeram. Pljesnem rukama. "Odlično. Ja ću ti zadavati zadatke, izazove ili probleme, kako god želiš. Ako ih uspješno izvršiš, tvoja sam u potpunosti." Rekla sam, te sam prekrižila ruke na prsima i zagrizla sam donju usnu. "Nadam se da si spremna biti moja, ljepoto." Vragolasto se nasmiješio, te je oblizao usnice.

Bože što sam napravila? Ante je najupornija osoba koju znam. Napravit će apsolutno sve što zatražim. Morat ću smisliti dobre izazove. Tražit ću pomoć od cura. "Nadam se da si spreman, jer počinješ od sutra." Nervozno se nasmijem i krenem prema izlazu. Znala sam kako će se ovo završiti. Ta već sada sam slaba na njega, a ako će napraviti sve što ću tražiti od njega, neće morati dva puta pitati pripadam li mu.

****
Marina baš voli komplicirat stvari.

Ne znam bi li žalila Antu ili Marinu. Mislim da Marinu, Ante je nevjerojatno uporan i neće odustati dok ne postigne što želi.

Kako ste mi vi ekipica danas? Jeste živi? Kako život napreduje?

M.