Flashback

877 38 38
                                    

Ante Rebić's point of view

"Ante prošlo je pet jebenih godina. Prestani si uništavati život." Luka se derao na mene dok mi je uzimao bocu viskija iz ruke. Htio sam ustati i uzeti bocu, ali noge su me izdale. Pao sam natrag na kauč. Suze su same pronašle put van. Uhvatio sam se za ono malo kose što sam. Neprestano sam vrtio prošlost u mislima. Pokušao sam je zaboraviti spavajući s drugim curama, ali nijedna nije valjala jer nije bila moja Marina.

"Ante, znam da te i dalje boli. Ali stari moj, moraš preći preko toga. Prošlo je pet godina od tada. Samo sebe uništvaš." Znao sam da je Luka u pravu, ali kako da zaboravim. "Gle, ne želim te uvrijediti, ali zašto ne pokušaš sa psihijatrom? Ne može ti naškoditi." Duboko sam izdahnuo. "Luka, ti si mi postao jebeni psihijatar. Što će mi još jedan koji me ni ne poznaje?" Podignem obrvu i pogledam Luku. Slegnuo je ramenima.

"Onda pričaj sa mnom, Ante!" Shvatio sam da ga dovodim do ludila i da će on morati uskoro tražiti psihijatra zbog mene, pa sam se odlučio smiriti i ispovijediti Luki. "A od kuda da počnem Luka?" Suze su se opet skupljale u mojim očima. Bio sam mrtva duša u živom tijelu. I samo je ona mogla ponovno udahnuti život u mene, nitko drugi.

"Od početka, Ante, od početka." Rekao je Luka dok nam je donio pizzu koju je on ispekao. Uzeo sam jedan komad. Luka je bio jedini iz naše ekipe da je znao kuhati, pa je hranio svu četvoricu. "Ne znam, Luka. Ovo je sve tako sjebano." Samo prisjećanje na sreću koju smo imali bi me razdiralo iznutra. Povrijedio sam jedinu osobu koju sam volio više od života i koju nikada nisam htio izgubiti. Ali izgubio sam je jer sam bio nepromišljen.

Nikada nisam ispričao cijelu priču dečkima niti sam im ikad pokazivao kako se osjećam. Odlučio sam da je vrijeme da malo po malo otvorim stare rane koje nikada zapravo nisu prestale krvariti.

FLASHBACK (Ante priča Luki)

Marina i ja smo se gadno posvađali. Bijes je vladao mojim tijelom i odlučio sam se malo opustiti u klubu. Presvukao sam se i sredio kako bih izgledao kao čovjek. Kada sam izašao iz sobe Marine više nije bilo. To mi je olakšalo izlazak iz stana. Nisam se barem morao prepucavati s najtvrdoglavijom osobom na svijetu. Sjeo sam u svoj crni Porsche i krenuo prema klubu Dorian Gray. Zaštitar me odmah prepoznao i pustio unutra bez riječi. Čak me i konobar prepoznao, te mi je donio uobičajenu narudžbu dok sam ja sjedao za šank. Pio sam čašu za čašom. Bio sam pripit, ali ne i pijan. I pored mene se stvorila neka crvenokosa djevojka. Bila je poprilično lijepa. Govorio sam si da nije ljepša od Marine, ali nisam se mogao oduprijeti. "Jesi za malo zabave?" Upitao sam ju na što se ona samo zavodljivo nasmijala. Platio sam pića i krenuo s crvenokosom prema autu. Osjetio sam kako mi erekcija u hlačama sve više raste, a crvenokosa kao da je to znala počela je prolaziti po mojim nogama dok sam pokušavao voziti. U meni je bila sve veća želja da ju imam ispod sebe golu. Nisam mario ni za što drugo osim toga da želim provesti vatrenu noć s tom nepoznatom djevojkom.

Dovodila me do ludila. Htio sam zaustaviti auto i obaviti to odmah tu, u autu nasred cete, ali sam stisnuo zube i pričekao dok ne dođemo do stana. Nestrpljivost je u meni rasla svakom sekundom. Kada smo se napokon zaustavili, izašao sam iz auta kao i ona. Krenuli smo prema stanu, a ja sam pokušavao prikriti svoju erekciju i nestrpljivost. U sljedećem trenutku je crvenokosa zaustavila lift. Gledali smo se par sekundi i onda je ona naopokon prišla. Poljubila me tako strastveno da sam se skroz raspametio. Stisnuo sam njezinu stražnjicu na što je ona poskočila i našla se u mom naručju. Dosta dugo smo tako stajali i žvalili se. Moja želja za njom je sve više rasla i mislio sam da ću to obaviti u liftu. Ali nisam jer je crvenokosa ponovno pokrenula lift.

Nekako sam uspio doći do stana, ni sam ne znam kako. Sjetio sam se da mi treba ključ. Crvenokosa nije prestajala s poljupcima, a ja nisam nikako mogao pronaći ključ. Već sam pomislio kako ću se morati vraćati do lifta i nastaviti u liftu. Našao sam ključ u stražnjem džepu traperica, te sam jedva otključao vrata. Nogom sam ih zatvorio i odmah sam produžio prema sobi.

Hercegovko? Volin te. [završena]Where stories live. Discover now