Hercegovko? Volin te. [završena]

Zbogom, Ante Rebiću.

Marina Petrović's point of view

London, UK

petrovicmarina first award ever🙊🙉

Pogledam u svoju nagradu koju sam primila sinoć. Suze radosnice nisu prestajale padati. Bila sam toliko ponosna na sve što sam postigla.

Nisam mogla spavati od dojmova pa sam budna od sedam, a sada je pola deset. Otišla sam probuditi Len i Ryan kako bi sve zajedno otišle na doručak.

"Jutro, žabice." Pozdravim svoje zaigrano dijete koje se upravo probudilo i skočilo na mene. "Jutro, mamita." Cijelu me izljubila. Voljela sam ove naše sitne trenutke, bili su mi sve na svijetu.

📍Cairo, Egypt

petrovicmarina every sun has to set☀️

Dugo sam razmišljala i možda kada navršim trideset izađem iz svijeta modelinga. Volim taj posao, ali želim se posvetiti djetetu kojem je potrebna majka, ali i otac. Len se nijednom do sada nije požalila da joj nešto nedostaje ili da joj nedostaje otac. Iako je mala, Len shvaća situaciju i mudro šuti o svemu.

S Antom se nisam čula od onog dana. Niti imam neku želju javiti mu se. Da mu je stalo već bi bio ovdje i pokušavao bi ispraviti ono što je zasrao, ali mladom gospodinu je bitnija silikonska zamjena Barbike.

Zazvonio mi je mobitel te se trgnem iz razmišljanja - Nediljka. Premišljala sam se oko javljanja na poziv, ali ipak mi ona nije ništa kriva. Ona je i dalje baka mojeg djeteta. Javim se na poziv te izađem na balkon. "Hej, draga." Kao i uvijek ona je vesela. Nasmijem se jer mi nedostaje. "Dobar dan, Nediljka. Kako si?" Upitam ju. "Pa preživljavam ove zime ovdje, ali sve u svemu dobro sam. Kako si mi ti i mala Lenna?" I kako da ja njoj sada odgovorim? Ne volim joj lagati. "Len je odlično. Vesela je i uživa u putovanjima. Rekla mi je neki dan da želi obići cijeli svijet. A ja? Ja sam solidno. Držim se i dokle god vidim nasmijanu i veselu Len ja sam sretna. Ništa mi nije bitnije od toga." Pogled mi se izgubio negdje na ulicama Caira. Pokušavala sam ne zaplakati - ne mogu opet plakati zbog njega. On je idiot i ne zaslužuje moje suze, a bome ni ljubav.