Hercegovko? Volin te. [završena]

Putovanje u Milano

[tri dana kasnije]

"Mar?" Darjanov glas me dozvao iz svijeta snova. "Daj me pusti da spavam." Jastukom sam pokrila glavu. Zašto me bude? "Kristina, Danijela i Anita su dolje. Trebaju te." Ponovno Darjanov glas. Što sad? Nevoljko bacim jastuk na drugu stranu kreveta i ustanem. "Dole sam za pet minuta." Izvukla sam prvu trenirku i majicu koja mi je došla pod ruku. Obula sam papuče i kosu sam svezala u messy bun. Oprala sam zube i umila sam se. Kada sam napokon bila gotova, uzela sam mobitel i spustila se u dnevni boravak. "Hej." Sve tri ih zagrlim, te sjednem na kauč. "Trebale ste me?" Upitam ih na što dobijem ozbiljne poglede. Koji sam vrag sad napravila. "Pa, Mar, sve tri dobro znamo koliko voliš modu i s obzirom da se u Milanu trenutno održava tjedan mode... Vodimo te u Milano na pet dana." Izgovorila je Kristina do kraja. Gledala sam u njih kao da su s Marsa pale. "Ne peglajte me." Kažem sumnjičavo. Sada je Anita izvadila kuvertu iz torbe, te mi ju je predala u ruke. "Ne peglamo." Odgovorila je. Kada sam ugledala avionske karte za Milano i tjedan mode u Milanu, skočila sam na njih tri i sve tri sam ih udavila zagrljajem. "Najbolje ste." Napokon sam ih pustila.

[dva dana kasnije]

Napokon se nalazim u Milanu. Gledala sam mjesto oko sebe i sve što mogu reći je da morate doći u Milano, barem jednom. Djevojke i ja smo obavile check in u hotelu, a čim smo ostavile torbe u sobama uputile smo se u razgledavanje grada.

Čim izađete iz podzemne željeznice na Piazza del Duomo, ostat ćete zadivljeni pogledom koji se pruža ispred vas - divovsko  mramorno  pročelje milanske katedrale stoji ravno ispred vas.  Duomo je  najpoznatija milanska građevina i to s punim pravom. Bila su potrebna  stoljeća za njegovu izgradnju, a  nakon posljednje restauracije izgleda impresivnije nego ikad.  Šetnja oko Duoma pojasnit će vam njegovu veličinu, a ako želite pogledati kako izgleda iznutra,  pobrinite se da ste prikladno  odjeveni, pokrivenih ruku i nogu, inače vam neće biti dopušteno ući. Uzmite audio vodič i obiđite njegovu unutrašnjosti jer to je najbolji način da izvučete najviše iz vašeg posjeta - ne propustite  pogledati ogromne vitraje. 
Nepropustite ni posjet krovu Duoma: liftom ili stepenicama i uživajte u panoramskom pogledu na grad. Veliki trg ispred  katedrale  ugošćuje koncerte i druge svečanosti.

Mislim da vam je već svima jasno kako volim modu, pa to ne isključuje šoping. A nigdje nije bolji šoping nego u galeriji Vittorio Emanuele II. Prvi vrijedan spomen je prvi ikada otvoren Prada dućan, na svom mjestu od 1913. Gucci, Louis Vuitton, Armani - i nedavno otvoren - Versace. Ipak, većina  posjetitelja  dolazi  zavrtjeti svojom petom  po  poznatim  bikovim testisima, kao dio podnog mozaika, s uvjerenjem  da će im 
donijeti sreću.

Za kraj smo se odlučile za jednu šetnju kroz park Sempione. Park je bio malen, ali tako predivan. Nikada ne bih rekla da tako užurban grad poput Milana ima ovako mirna mjesta.

"Mar, koliko dugo ćeš se zavaravati?" Odjednom je progovorila Anita. Upitno ju pogledam. "Mislim na činjenicu da izbjegavaš modeling zbog oca." Pojasnila je. Skrenula sam pogled. "Anita, dobro znaš njihovo mišljenje o tome. Uostalom, nisam tako lijepa, a ni visoka da budem model." Slegnula sam ramenima. Anita je preokrenula očima. "Ne laži. Imaš predivnu, dugu, plavu kosu s ponekim smeđim pramenom. Imaš anđeoski osmijeh i prelijepo lice. A tek oči. Nisam dugo vidjela djevojku s ljepšim očima. Nebesko plave oči. Imaš duge i vitke noge. Nemojmo zaboraviti vitku liniju i profinjene ruke. Uostalom, imaš metar sedamdesetdevet. Nije to tako malo." Ponovno sam slegnula ramenima. "Svejedno ne mogu." Tužno sam pogledala u jezero ispred sebe. "Anita je u pravu. Mar, to je tvoj život. Odluči sama za sebe, nisi više dijete." Rekla je Kristina. "Ne znam." Jedino sam to uspjela reći.

Nastavile smo šetati kroz park. Ugledala sam jednog malog dječaka i djevojčicu. Igrali su se na toboganu. Nisam primjetila njihovu majku. Djevojčica je stajala na vrhu tobogana. U sekundi se nalazila na podu u suzama. Potrčala sam prema njoj. "Stai bene? Ti fa male qualcosa?" Upitala sam ju na talijanskom. Njezine krupne smeđe oči su me pogledale. Suze su tekle niz njezine obraze. "Dai, ti aiuterò." Pomognem joj da ustane, te ju posjednem na klupicu. Izvadila sam otopinu za dezinfekciju i maramicu, te sam prošla preko njezinih šaka i koljena. Tiho je jauknula. "Mi sta friggendo." Tiho je rekla. "Scusa, ma starai meglio ora." Kažem i nasmijem joj se. Više nije izgledala uplašeno. Sada je nosila predivan osmijeh. "Grazie per aver aiutato mia sorella." Obratio mi se i dječak. "Non c'è niente ad esso." Rukom sam prošla kroz njegovu kuštravu kosicu. "Ragazzi, perché stai dando fastidio alla signora?" Pojavila se neka žena, pretpostavljam njihova majka. Iz nepoznatog razloga sam osjetila ljutnju prema njoj. Kako može ostaviti tako malu djecu samu bez nadzora. "Non disturbarmi. In realtà, ho aiutato tua figlia. È fuori dal pendio." Uzvratila sam. Pogledala me preplašeno. "Sto bene, mamma. Questa signora mi ha aiutato." Djevojčica je držala majčinu ruku. Nisam mogla više izdržati, pa sam ju upitala. "Come hai potuto lasciarli incustoditi?" Žena me blijedo pogledala. "Ho parlato con un amico, sono fuggiti. Non potevo sapere cosa sarebbe successo." Nasmijala sam.

Pa logično je da ako pustiš malu djecu samu da se mogu ozlijediti. Kakva si ti to majka, ako ne paziš na njih? "Devi essere più attento." Kažem djevojčici, na što ona kimne glavom i nasmije mi se. "Grazie ancora." Žena mi se obratila. Samo sam se nasmijala.

Gledala sam za njima dok su polako izlazili iz parka. Slaba sam na djecu i kada tako malu djecu boli, mene također boli. "Ti ćeš biti odlična majka." Pored mene se pojavila Anita. Tek sam se sada sjetila da su i djevojke ovdje. "Nadam se." Tiho odvratim, te nastavimo hodati po stazici.

Mrak je obavio ulice Milana. Svjetla uličnih lampi osvjetljavala su put prolaznicima. Dok su neki odlazili s posla, drugi su odlazili u noće avanture. Moram priznati da već dugo nisam bila u klubu. Općenito ne volim klubove. Dim, alkohol i glasna glazba nikada nisu bili moj štih.

Nakon dugog dana jedva sam dočekala da se bacim na krevet. Čim sam otključala vrata moje i Anitine sobe, bacila sam se na mekani krevet. Bog blagoslovio osobu koja je izumila krevet. Ja sam tip osobe koja bi mogla spavati dvanaest sati i svejedno bi bila umorna, pa bi i popodne odspavala sat-dva. Osjetila sam kako je neki mekani materijal pogodio moju glavu. "Jebem ti." Tiho sam opsovala dok je moja glava i dalje bila nabijena u jastuk. Podignem glavu i ugledam Anitu kako se valja od smijeha. Znači tako ćemo. Uzela sam isti taj jastuk i pogodila sam ju posred face.

Uozbiljila se. Ozbiljno me promatrala dvije minute. "Idem se istuširati." Odlučila sam prekinuti tišinu. Uzela sam donji veš i pidžamu, te sam se uputila u kupaonicu. Skinula sam sve sa sebe i stala pod tuš. Hladna voda brisala je svaki trag današnjeg dana. Kada sam završila, kupaonicom se proširio miris vanilije i meda. Izašla sam iz kupaonice zajedno sa stvarima. "Fino mirišiš." Anita je prebacila pogled s mobitela na mene. "Znam." Nasmijem se i pospremim stvari u kofer. Uvukla sam se u krevet i ugasila sam svjetiljku. Nisam imala snage za išta drugo. Samo sam htjela zatvoriti oči i ušetati u taj prekrasan svijet snova. Nije mi dugo trebalo da zaspem.