Hercegovko? Volin te. [završena]

Bila je ta jedna cura, Korina

Ante Rebić's point of view

Auto se napokon zaustavio. "Stigli smo, gospodine." Obratio mi se šofer. Rekao sam jedno kratko 'hvala' te sam izašao iz auta. Kuća nije bika velika, ali je izgledala slatko i imala je taj obiteljski štih.

Pokucao sam dva puta na vrata i pričekao da netko otvori. Otvorila ih je moja ljepotica - moja Marina. Na sebi je imala moju hudicu - prepoznao sam ju po printu i po tome što je njoj bila prevelika - i crne podrapane traperice. Tek onda sam primjetio da ispred ne stoji moja plavuša, već brineta. "Marina?" Zbunjeno sam dodirivao njezinu kratku smeđu kosu. "Ne sviđa ti se?" Jedva je izgovorila - zvučala je uplašeno. Shvatio sam da se boji njezine reakcije.

Ušao sam u kuću i zatvorio vrata. "Srećo, sviđaš mi se u svim izadnjima. Samo sam bio malo šokiran tom promjenom. Ako moram biti iskren, izgledaš sexy kao brineta." Zagrizem usnicu na što me ona udari o rame i nasmije se. "A prije nisam bila sexy?" Upita me namršteno i prekriži ruke na prsima.

"Jesi, draga. Samo si tada bila sexy plavuša, a sada si brineta." Namignem joj na što crvenilo oblije njezine obraze. Nasmijem se prizoru jer je izgledala neodoljivo slatko dok se srami. Otisnem jedan poljubac na njezino tjeme. "Pa, smeđa glavo, što si smislila?" Ponovno me udari o rame na što se ja nasmijem i izazovem osmijeh s njezine strane.

Njezina sitna ruka uhvatila je moju te me povukla u neku prostoriju. Nisam ništa zapitkivao, samo sam slijedio moju malu brinetu. Zaustavili smo se u običnoj kuhinji - ni po čemu nije bila posebna. Totalno jednostavno uređena i ne izaziva ikakvo divljenje. Tek onda sam primjetio "ručak" za dvoje na šanku pored kojeg je stajala Marina.

"Ah, bez veze sam se trudila. Ne sviđa ti se. Još si ljut na mene." Razočarano je izdahnula te sam primjetio nekoliko suza prije nego li je potrčala prema stepenicama. Moje noge su odmah krenule za njom i u nekoliko većih koraka sam ju sustigao kod prve stepenice. Uhvatio sam ju oko struka i pribio uza zid. "Nije istina da mi se ne sviđa, oduševljen sam. Samo sam iznenađen, nitko se još ovako nije potrudio oko mene. Malo sam iznenađen, to je sve, zaista." Opravdavao sam se dok sam pokušao izvući pogled od nje. "Nije bitno, Ante." Pokušavala me odgurnuti od sebe, ali bez ikakvog uspijeha - bio sam jači od nje.

"Marina, molim te, pogledaj me." Nikada u životu nisam mislio da ću moliti neku djevojku za malo pažnje - ona je bila drugačija. "Jebi se, Ante. Shvati što želiš jer se meni stvarno neda truditi oko nekoga kome je svejedno." Bijesno je odbrusila i ostavila me na dnu stepenica dok se uspinjala istim kako bi došla do sobe. Sve sam usrao.

Protrljao sam lice nekoliko puta. Morao sam smisliti način kako da joj se iskupim. I ništa mi nije padalo napamet. Izašao sam u dvorište u nadi da ću dobiti nekakvu inspiraciju. "Je li sve uredu, mladiću?" Stariji, meni nepoznati, muškarac se pojavio pored mene. "Nije." Spustim pogled. Sve sam uprskao, a ona se silno trudila. "Reci mi što te muči, možda ti mogu pomoći." Rekao je starac dok sam ja i dalje gledao u pod.

*pola sata kasnije*

"Hvala ti, George. Trebao mi je ovaj razgovor." Nasmiješim se iskreno to misleći. "Znaš, ako joj se želiš iskupiti, složi u boravku mali šator i učini da to bude intimno i romantično. Pronađi njezin omiljeni film i pripremi neke grickalice. Siguran sam da bi ti to moglo pomoći da ti oprosti. A sutra ju odvedi na jezero na kupanje." Savjetovao me George i imao sam namjeru poslušati ga. Ne želim ponovno izgubiti Marinu zbog svoje nezrelosti. Sada sam otac i trebao bih biti uzor djevojkama, a ja se bojim odgovornosti. Moram to popraviti jer ne mogu zamisliti svoj život bez njih tri - sve su moje na svijetu.

George mi je pomogao postaviti "šator" načinjen od deka. Potapšao me po ramenu. "Vjerujem u tebe, spasi svoju vezu." Namignuo mi je i ostavio me da pobrinem za ostatak. Sve sam namjestio kako bi izgledalo što ljepše, udobnije i romantičnije. Pronašao sam i njezin omiljeni film - Love, Rosie. Kada sam bio uvjeren da je sve gotovo presvukao sam se u običnu trenirku i majicu.

Tihim i sporim koracima sam se približavao sobi u kojoj se nalazila Marina. Pokucao sam dva puta, ali nije bilo odgovora. Duboko sam udahnuo i izdahnuo, skupljajući snagu.

Marina Petrović's point of view

Netko je pokucao dva puta na vrata i znala sam da je to Ante, ali nisam imala volje gledati ga trenutno. Nastupila je kratka tišina koju je Ante odlučno prekinuo. "Marina, ljubavi... znam da me čuješ... molim te, saslušaj me..." Glas mu je bio hrapav i dubok - kao da je na rubu plača. "Znam da sam sve usrao i znam da jedno oprosti nije dovoljno. Usrana sam osoba i sve zajebem. Nisam te htio povrijediti, a baš sam to napravio. Toliko me sjebala jedna veza iz prošlosti da jednostavno imam taj zid oko sebe. Nikada se nisam nikome povjerio oko toga, ali imam potrebu tebi reći jer te ne želim izgubiti jer nisam bio sposoban boriti se za ono što osjećam." Osjetila sam težak izdah s druge strane vrata. Tiho sam se dovukla do vrata.

"Bila je ta jedna cura, Korina. Bio sam ludo zaljubljen u nju i bio sam spreman skinuti joj zvijezde s neba. Bio sam spreman učiniti sve za nju. Ali ona me na kraju samo iskoristila. Htjela je moj novac i moju slavu, to je voljela, a ne mene. I znam da ti nisi takva, samo, nakon toga sam sagradio zid oko sebe i bilo mi je teško vjerovati ikome. Ali danas kada sam se vratio s treninga i nisam zatekao vas tri, umro sam barem dvadeset puta. Srce mi je luđački lupalo, tako sam se uspaničio. Toliko mi je misli prolazilo glavom i vjerujem da sam izgledao kao djete kada se izgubi. Osjećao sam se bespomoćno." Ponovno se zaustavio. Podigla sam ruku i potiho otključala vrata. Ustala sam s poda i sjela ispred Antinih nogu. Pogledao me očima punih suza.

"Već sam te jednom izgubio i tada sam skoro izgubio sebe. Umro sam kada si otišla mojom krivicom. Nikada si nebi oprostio da opet otiđeš i to s curama. Rađe bih umro nego živio bez vas. Bio sam budala jer sam dopustio da moja prošlost nadjača moju sadašnjost i budućnost. Želim se iskupiti za sve što sam upropastio i propustio. Želim biti otac kakvog cure zaslužuju i muškarac kakvog ti zaslužuješ." Suze se slijevaju niz njegove obraze i moče njegovu majicu. Obrišem njegove suze. Sjednem mu u krilo tako da je svaka moja noga bila s jedne strane. "Hej, bejb, uredu je. Smiri se." Čvrsto ga zagrlim te on zabije glavu u moj vrat. Osjetila sam njegove ruke koje me privlače što bliže njemu.

"Hej, Ante, pogledaj me." Pokušala sam se odvojiti od njega kako bi ga natjerala da me pogleda, ali samo me još jače stisnuo uz sebe. "Želim ostati ovako još malo, molim te." Tiho me zamolio. Nisam ništa rekla. Noktima sam prolazila kroz njegovu kosu i po vratu - to mu je pasalo i umirivalo ga je. Osjećala sam njegov topli dah na svojem vratu. Sjedili smo tako na podu možda pet minuta kada je Ante podigao glavu i pogledao me ravno u oči. Obrisala sam njegove obraze te sam otisnula jedan poljubac na njegove usne. Nisam se ni snašla i već sam se nalazila u Antinom naručju dok se on spretno kretao kroz kuću prema dnevnom boravku.

****
Aaand jedan cute af nastavak je stigao.

Kako vi provodite dan? Ja sam pomalo umorna, a dan nije ni blizu kraju.

M.♡