Hercegovko? Volin te. [završena]

Maldivi, Republika Maldivi

Marina Petrović's point of view

[tri dana kasnije]

Slavlje Holija je bilo pri kraju. Holi je ujedinio sve naraštaje i na trenutak su ljudi zaboravljali na probleme. Jedina bitna stvar je bila da se uživa u Holiju do maksimuma. Prošao je i Holi i ljudi su se vratili normalnom životu. Aisha mi je rekla kako je danas veliki dan, jer dolaze Kamalini prosci. Bila sam uzbuđena i naravno da sam obećala pomoći oko priprema. Cijelo jutro i popodne smo kuhale, spremale i pripremale Kamalu.

Presvukla sam se u sari koji sam neki dan kupila na sajmu. Na nogama sam imala uobičajene sandale. Kosu sam svezala u rep. Lalitha i Aisha su obećale kako ćemo Ryan i ja moći napraviti kanu na Kamalinim rukama. Dok sam trčala, prema Kamalinoj sobi, zabila sam se u nekoga. Bio je to Jagadish. "Polako, polako." Nasmijao se mojoj nespretnosti. "Oprosti, nisam te vidjela." Ispričam se i popravim sari. "Znaš, veo ti nedostaje." Nasmijao se Jagadish, te je nastavio niz hodnik. Popravila sam veo i nastavila sam prema Kamalinoj sobi. Ušla sam u sobu gdje je bilo nekoliko žena oko Kamale. Čim je primjetila da sam ovdje, ustala je i stala pred mene. Ostala sam zapanjena njezinom ljepotom. Njezin budući suprug ima puno sreće.

Crvena boja joj je savršeno pristajala. Crna kosa bila je spletena u pletenicu, te prebačena preko lijevog ramena. Nije nosila šminku koja bi prekrivala ove savršene i jedinstvene pjegice. Na nogama je imala čiste i lijepe sandale koje su isticale njezino sitno, ali graciozno stopalo. "Ovdje su." Ganesh se pojavio na vratima sobe. Kamala je bila nervozna. "Smiri se. Sve će proći u najboljem redu. Pravi je sretnik." Nasmijem joj se kako bih ju ohrabrila. Uzvratila je osmijeh, te se uspravila i krenula prema dnevnoj sobi.

[pet dana kasnije]

Opet pakiram kofere i opet ne znam kamo idemo. Ante i Mijat su se dogovorili da idemo na dva tjedna nekamo, a poslije Ante i ja idemo u Vinjane kako bih upoznala njegove roditelje. Iako nisam shvaćala svrhu upoznavanja, Ante i ja nismo zajedno, pristala sam. Stigli su Ryan, Ante i Mijat. Pozdravili smo se s Naomi, te smo krenuli prema zračnoj luci.

Nakon dva sata čekanja napokon smo se nalazili u avionu. Stjuardesa je nešto pričala, ali nisam pratila. Svezala sam pojas, te sam se naslonila. Gledala sam kroz prozor. Avion se počeo sporo pomicati, pa sve brže i brže. Zaljepila sam se za sjedalo. Kada je avion napokon bio u zraku, odvojila sam se od sjedala. Nastavila sam gledati kroz prozor. "Koliko traje let?" Upitam Antu. "Dvanaest sati." Rekao je ozbiljno. Pogledala sam ga kao da je s Marsa pao. Gdje idemo Bože dragi?

Stavila sam slušalice u uši. Pustila sam glazbu i naslonila se na Antino rame. Poljubio me u čelo i pustio me da spavam. Brzo sam zaspala.

Probudila me potreba za wc-om. Pogledala sam na sat koji je otkucavao pola šest popodne. U avionu smo tek dva sata, znači još deset. Nezadovoljno izdahnem, te otkopčam pojas. Nekako uspijem proći pored Mijata, Ante i Ryan, te nastavljam prema wc-u. Kada sam se vratila na mjesto izračunala sam otprilike kada ćemo stići - oko pola četiri ili četiri bi trebali stići. Nisam znala ni gdje idemo. Odlučila sam saznati, tako da sam probudila Antu. "Što je?" Sneno je upitao. Spustio je glavu na moje rame. "Gdje idemo?" Upitam. On podigne glavu i pogleda me onim nebesko plavim očima. "Na Maldive." Rekao je opušteno. Zinula sam. Ante se nasmijao. Otisnuo je jedan poljubac na moje usne. Zaista nisam dugo osjetila njegove usne na svojima, možda čak od onog snimanja u Frankfurtu. "Hoćeš gledati film sa mnom?" Upitam ga. Nešto je promrmljao. "Može." Rekao je nakon što je zijevnuo. Pronašla sam na tabletu ispred nas film - Love, Rosie. Nakon samo petnaest minuta filma, Ante je zaspao. Nasmijala sam se i nastavila gledati film. Kada se film završio bilo je sedam i pedeset. Ugasila sam tablet, te sam oslonila glavu na "zid" pored prozora. Brzo sam zaspala uz stihove Adele.

Ante Rebić's point of view

Bol u vratu prekida moj prekrasni san. Otvaram oči i shvaćam da sam zaspao na Marininom ramenu. Pogledao sam u njezinom smjeru. Ležala je naslonjena na stijenku aviona. Bila je neodoljiva dok je spavala. Pogledao sam na sat - pola jedan ujutro. Do Maldiva nam treba otprilike još tri sata. Zatim nam treba dvadeset minuta do obale gdje će nas čekati brod kojim idemo do naše kućice. To je još dodatnih petanest minuta. Sve u svemu u kućici ćemo biti oko osam po vremenu na Maldivima. Maldivi su čak četiri sata ispred nas.

Otisnem jedan poljubac na Marininom ramenu, te uđem u Instagram. Listao sam kroz obavijesti, ali nije bilo ničeg zanimljivog.

****
Jedan malo kraći nastavak.

Antiša i Marina baš uživaju jedno u drugom. Što mislite hoće li njih dvoje završiti skupa do njihovog odlaska u Vinjane?

M.