Hercegovko? Volin te. [završena]

obitelj Rebić

Ante Rebić's point of view

"Ante, otvori vrata." Marinin glas je dopirao iz kuhinje. Izašao sam iz sobe i uputio se prema vratima. Nisam ni otvorio vrata kako se spada netko me već povukao u zagrljaj - bila je to Kata. "Bok i tebi, patuljčice." Prođem joj rukom kroz kosu. Udari me šakom o rame. "Čemu to?" Namrštim se i uhvatim se za bolno mjesto. "Pod jedan - nazvao si me patuljčica i pod dva - uništio si mi frizuru." Ljuto je prošla pored mene. Slegnuo sam ramenima. Uslijedio je, meni najdraži, Marijin zagrljaj. Čvrsto sam ju zagrlio jer mi je neopisivo nedostajala. Prošla mi je rukom kroz kosu na što sam ja preokrenuo očima, a ona se nasmijala te prošla u dnevni boravak. "Mama." Povučem u zagrljaj ženu kojoj toliko toga dugujem. "Sine." I tata me čvrsto zagrlio, ali na muški način - znate na što mislim, valjda, nadam se.

Zatvorim vrata i uputim se u dnevni boravak gdje su se svi ostali nalazili. Mama je gušila Marinu u čvrstom zagrljaju. Osjetio sam dva para sitnih ručica oko svojih nogu te sam pogled spustio prema dole. Ugledao sam svoje djevojčice. "Hej, cure." Pozdravim ih i podignem na ruke. "O moj Bože. Prekrasne su." Mama je rukom prekrila usta dok se drugom držala za srce. Nasmijano pogledam cure pa Marinu. Marina mi je uzvratila osmijeh. "Cure, ovo su baka, deda i vaše tete - Marija i Katarina. Ona tamo je zločesta." Pokažem na Katarinu. Katarina raširi oči i pogodi me jastukom posred face na što su se cure nasmijale. "Znači to vam je smiješno?" Napravim neku čudnu facu i one kimnu glavom. Počnem ih škakljati na što su one počele vrištati od smijeha. Katarina mi se pridružila.

*dva sata kasnije*

Sjedili smo u dnevnom boravku i pričali. Hope je sjedila u Katarininom krilu dok joj je Kata plela pletenice. Lenna je sramežljivo sjedila u Marininom krilu. Nije baš puno pričala. Shvaćao sam ju - nije poznavala niti moju niti Marininu obitelj. Sve ovo joj je bilo novo. Uzeo sam mobitel kako bi malo prošao kroz Instagram. Slučajno sam naletio na Marininu objavu koju nisam vidio.

petrovicmarina You’re always going to wonder if you’re doing things wrong, but that’s what it means to be a mom, to care so much about someone else that you just want to be as perfect as possible ❤

Pogledao sam u smjeru Marine i Lenne. Njih dvije imaju posebnu vezu. Obje su sramežljive na početku, imate osjećaj kao da gledate u nešto najkrhkije na svijetu. Marina nikada ne radi razliku među njima, voli ih jednako i tako ih i uči. Ali ne možete ne zamjetiti njezinu posebnu vezu s Lennom. Lenna je jako vezana uz nju. Ja imam bolji odnos s Hope jer je Hope više otvorena i lakše je približiti joj se.

anterebic There is this girl who stole my heart and she calls me Daddy 👨‍👧💕

Stinsuo sam 'publish' te sam pričekao nekoliko trenutaka da se objavi. Kada se slika objavila ugasio sam mobitel i uključio se u stvarni svijet. "Tata. Tata." Hope je dotrčala do mene. Okrenula je nekoliko puta glavu nebi li ja primjetio pletenice koje joj je Kata isplela.

"Izgledaš prekrasno, princezo." Podignem je na svoju nogu i otisnem jedan sitan poljubac na njezino tjeme. "Idem ja polako." Mijat se ustao kako bi krenuo na što je Hope skočila na pod. "A moja priča, ujo?" Složila je puppy face i izgledala je neodoljivo slatko. To djete ništa ne zaboravlja. "Dobro, prvo priča." Rekao je Mijat te ju je podigao na ruke. Odjednom je Lenna skočila iz Marinina krila i potrčala prema Mijatu. "Mogu i ja dobiti priču?" Slatko ga je upitala na što joj se Mijat nasmijao.

"Nekad mi se čini da moja djeca više vole Mijata nego mene." Složim neku tužnu facu nakon što Mijat ode s curama u sobu. Marina se ustala i sjela u moje krilo. "Nije istina, ljubavi." Otisne jedan poljubac na moj obraz i nasloni glavu na moja ramena. "Već je kasno, vrijeme je da pođemo." Ustane se tata, a zatim mama, Marija i Kata. "Hvala ti za divnu večeru, snajko." Tata se zahvali Marini i čvrsto ju zagrli. Pozdravili smo se sa svima te su napustili stan skupa s Mijatom.

Marina je krenula pospremati suđe. Stao sam iza nje i objesio se na nju. Moje ruke su čvrsto držale njezin struk a glava mi je odmarala na njezinom ramenu. "Ante, moram pospremiti ovo." Pokuša se izmaknuti, ali jači sam od nje pa ne uspije. "Ante..." Krene još nešto reći, ali ju prekinem poljupcem na vratu. Primjetio sam da se naježila. Ostavim još nekoliko poljubaca na njezinom vratu prije nego li ju okrenem prema sebi. "Ante, cure spavaju." Šapne mi u uho. "Pa što onda?" Nastavim s poljupcima po njezinom vratu. "Ante. Nismo sami, imamo dvoje djece u susjednoj sobi. Ne možemo to raditi kad god poželimo." Nezadovoljno se odvojim od nje i izdahnem. "Kako god." Pokušavam potisnuti razočaranje što više mogu. Okrenem se na peti i izađem iz sobe.

Zar tražim tako puno? Samo malo vremena nasamo s mojom djevojkom. Iznervirano uđem u kupaonicu i stanem pod tuš. Pola sata sam stajao pod tušem "hladeći se". Obukao sam trenirku te sam ušao u sobu. Marina je ležala na svoj strani kreveta meni okrenuta leđima. Nisam znao je li budna ili spava. Legao sam na svoju stranu i okrenuo joj leđa. Trebalo mi je čitavih pet minuta da utonem u san.

***
Evo ga ljudi, inspiracija je na mjestu pa stižu nastavci.

Jedva čekam sljedeći nastavak, nadam se da će vam se svidjeti.

Kako ste mi vi inače? Kako život?

M.