Hercegovko? Volin te. [završena]

Epilog

*mjesec dana kasnije*

Ante Rebić's point if view

"Moj život bez tebe je bio vrlo jednoličan, kao da nisam znao za sreću i kao da nisam znao šta znači voljeti i uživati. Ti dani su bili prazni i besmisleni i može se reći da su uzaludni. Sve je to trajalo do jednog trenutka koji je potpuno promijenio moj život. Tog trenutka si tiho na prstima ušla u moj život i sa sobom ponijela samo najnježnije dodire. Zavolio sam te svim srcem, jer ti si osoba koja je preporodila moju dušu, ti si unijela radost u moj život, ti si me ponovo naučila da volim. Za mene si ti centar svijeta, najvažnija osoba u mom životu. Ti si moja ljepotica, moja golubica, ti si moja  i beskrajno te volim. Želim da u tvom zagrljaju dočekam svaki novi dan, želim da sa tobom doživim pravu ljubav. Želim da ti riječima i dijelima kažem koliko si ti važna za mene i kolika je tvoja uloga velika u mom životu.

Kada te ugledam moje srce zadrhti i osjećam da gubim tlo pod nogama, ti budiš nemir u mojoj duši i rasplamsavaš vatru strasti u mom srcu. Moje srce će znaj izgorjeti za tobom, želim te čitavim svojim bićem, volim te i to je jedino što znam. U mojoj glavi postoji samo jedna misao, a ta misao je posvećena tebi, ljubavi moja jedina. Kada sam sa tobom sve je idealno i ne postoji nešto što me može rastužiti i pokvariti moju radost. Ti si ta koja zalječiš svaku moju ranu, ti si ta koja mi uvijek pomogne da ponovo krenem, hvala ti što si kraj mene i što sa mnom djeliš sve. U mom srcu najlepše mjesto je rezervirano za tebe i našu malenu djevojčicu i to će uvijek tako biti dok sam živ. Moje srce ti želi nešto reći, moje srce ti želi reći da žudi za tobom." Tiho sam šaptao svojoj supruzi na uho.

Osjetio sam kako drhti dok izgovaram te riječi. Pogledala me s toliko ljubav da sam osjećao kako se topim. Topio sam se zbog ljubavi koju osjećam.

"Želim da znaš koliko sam samo bila usamljena i tužna sve dok nisam srela tebe, najdraži moj. Moj život je do tad bio ispunjen mračnim bojama, sivilom koje nije znalo koliko može nanjeti bola mojoj duši. Sve je bilo nevažno za mene i ništa nije imalo značaja, nekako u tim trenucima se nisam osjećala ljudskim bićem. Tako je bilo do momenta kada si ušao u moj život, poslije toga sve je krenulo poput pjesme, opet je u moj život stiglo proljeće. Ti si unio u moj život vedrinu i naučio si me da živjeti znači voljeti i željeti. Zahvalna sam ti na svemu tome, ali jedini pravi način da ti se za to odužem jeste moja ljubav prema tebi, koja nikada neće prestati. Sve osim tebe i Len, za mene je nevažno, u mom životu postojiš samo ti i naša kći, sve ostalo je samo tu da bi uljepšavalo naše živote. Ti si mojoj duši poklonio novi život, pun radosti i osećaja ljubavne ispunjenosti, a ja želim da ti poklonim sebe i da ti se u potpunosti predam. To je najmanje što bih mogla da učinim za tebe, jedina moja ljubavi. Volim te najviše na svijetu!" Sada je ona šaptala na moje uho.

Naježio sam se na te riječi. Osjećao sam svaku riječ kako se upisuje u moje srce. Polako smo se kretali uz taktove pjesme.

"Sve dobro u meni probudila si ti
sve zlato ljubavi meni dala si
za dane proslosti sto su boljeli
rvoji poljupci su kao melemi
ti si zasluzila ove duse plah i pobijedila kada usla si u san
tu je krevet moj a srce moj je dom
zivot tvoj je u zagrljaju mom
dozivotno tvoj sad potpisujem
i samo s tobom ovim svijetom daj da putujem
dotivotno tebi dajem rijec da si meni sve sto trebam kao ove ruke dv'je
dozivotno tvoj sad potpisujem i samo s tobom ovim svijetom daj da putujem..." Tiho sam pjevušio na njezino uho.

"Izluđuješ me Ante." Šapnula je na što sam se nasmijao. "I ti mene, ljepotice. Nemaš pojma koliko želim biti nasamo s tobom." Šapnem joj na uho i primjetim kako je pocrvenila. "Nakon svih tih godina, ljepotice, ti se sramiš?" Namignem joj. Ugrizla se za usnu. "Ante, sramim se samo jer su ljudi oko nas, a ja imam jaku želju skinuti ti to odijelo." Ponovno je zagrizla usnu. Nasmijao sam se. Ponašamo se kao tinejdžeri.

"Odjednom mojim je mukama
došao kraj
sada u tvojim sam rukama
tako sigurna
Za nama zatvaram sve
vrata i prozore
da ova ljubav nikad
ne pobjegne
Kolko su čekali nas
dani i godine
ne dam te ne dam
tu sam tu ostajem
Za nama zatvaram sve
vrata i prozore
da ova ljubav nikad
ne pobjegne
Srećom pa se isti nadju
i Bog nekad krivom crtom
piše pravo
Al dok čovijek sebi luta
ko će znati što je krivo
a što pravo..." Sada je ona bila ta koja je tiho pjevušila na moje uho.

Tko bi rekao da ona ima četrdeset dvije, a ja četrdeset tri. Pravi smo tinejdžeri. "O, kako li te samo volim." Ponovio sam nešto glasnije na što su se neki prisutni gosti okrenuli i nasmijali nam se. Nježno sam ju poljubio. Želio sam ju više od ičega, ali morao sam čekati. Morao sam biti strpljiv. 

"Hej, golubovi." Šime Vrsaljko se pojavio pored nas. Objesio se o naša ramena. Jadna Matea je stajala u pozadini i umirala od srama. "Bježi tamo svojoj ženi. Što ju samu ostavljaš?" Našalila se Marina na što je Šime pogledao Mateu. Pogledao je Marinu i mene. "Pazi mi ju, Rebiću." Napomene mi te otiđe do Matee. Marina i ja smo se nasmijali. Htjeli smo nastaviti plesati, ali do nas je došao Danijel sa svojom prekrasnom Antonijom koja je usput opet bila trudna. "Pa vi se jebete ko zečevi." Izjavim na što Antonija postiđeno spusti glavu, a Danijel se nasmije zadovoljno stavljajući ruku na njezin trbuh. "Bit će to tatina pdinceza. Htio sam te pitati Mar, bi li joj ti bila krsna kuma?" Oboje su je pogledali s mnogo nade dok sam u njezinim očima primjetio suze radosnice. "Naravno." Oboje ih je zagrlila. Pogledam Dejana koji je kao kakvo dijete trčao prema nama dok je Anita iza njega okretala očima. Nasmijao sam se na prizor mojih prijatelja. Svi smo se ponašali kao djeca.

"Nisam mislila da ću opet biti u tvojim rukama, Ante." Gledala me ravno u oči. Osjećao sam kako mi koža gori pod njezinim pogledom. "Nedostajala si mi, mislio sam da sam skrenuo. Viđao sam te na dnevnoj bazi. Zamišljao sam te. Provjeravao sam tvoj Instagram. Pratio sam našu kći. Toliko ste mi nedostajale da sam počeo pucati po šavovima, ali sada to nije bitno. Sada ste obje ovdje. Opet smo zajedno." Povukao sam ju u zagrljaj. Miris trešanja se proširio mojim nosnicama. Pritiskao sam ju uz sebe, želio sam ju utisnuti u sebe. "Zauvijek sam tvoja." Šapnula je u moj vrat. Svaka stanica u mojem tijelu je vrištala. "Volin te, malena. Volin te, ljubavi moja. Volin te,  Hercegovko." Otisnem blagi poljubac na njezino tjeme i nastavim plesati s njom dugo u noć.

***
Ekipa moja stigli smo do kraja. Još jedna knjiga je završena. Još jedno poglavlje je završeno. Toliko sam se vezala za ove likove da će mi nedostajati čim objavim ovaj nastavak.

Ova knjiga je ostvarila mnoge moje spisateljske snove. O puno toga nisam mogla ni sanjati. 15k+ pregleda, 1k+ vote-a, 1k+ komentara i 50 nastavaka je nešto što ni u najluđim snovima nisam mogla sanjati.

Hvala svima vama za ovoliku ljubav i podršku od samog starta, ali moram izdvojiti par osoba koje su mi jako prirasle srcu i čiji su mi komentari stavljali osmijeh na lice -
pjacazivot
dekiilove
lufyourstory
TigerHunter77
hvala vam curke za svu podršku i svaki komentar - mnogo su značili. Posljednjih mjeseci pisanje je bio moj bijeg iz stvarnosti, moj mali svijet i neopisiva sreća i ponos su me obuzeli svaki put kada bi dobila neki lijepi komentar od vas. Hvala vam svima za sve i nadam se da ćete ispratiti događaje Danijela i Ariel u knjizi Kriva strana terena i da ćete nastaviti čitati moje ostale priče. (oprostite mi ako ima grešaka)

Voli vas M.