Hercegovko? Volin te. [završena]

Prvi ples

Marina Petrović's point of view

S glavnog jela smo prešli na desert. Neki njemački specijalitet s jagodama. "Ne voliš jagode?" Upitao me Ante kada je primjetio da nisam ni dotakla desert. "Alergična sam na jagode." Odgovorim dok je moj pogled bio fiksiran na desert. "Oh." Tiho je izustio prije nego što je u usta stavio još jedan komad deserta. Zasvirala je meni nepoznata pjesma. "Jesi li za ples?" Upitao me Ante. Kimnula sam glavom i primila njegov dlan. Poveo me do sredine podija gdje su se već nalazili neki parovi, naši kolege i kolegice. Počeli smo se kretati u ritmu glazbe.

"Nevjerojatno plešeš." Ante me pohvalio dok smo se kretali prema stolu. "Hvala ti." Pristojno se zahvalim. "Idem malo na zrak." Šapnula sam Naomi na uho dok se ona smješkala Halleru. Bože pomozi, sigurno me nije ni čula. Popila sam vino do kraja, te sam napustila salu. Do dvorišta je bilo hrpa stepenica, a ja zasigurno ne mogu hodati kako se spada u ovim štiklama. Zavrtilo mi se na trenutak i poljubila bih pod, da me nečije ruke nisu uhvatile. Pogled mi je bio mutan i nejasan, nisam vidjela osobu koja me držala. Zar sam popila toliko?

"Marina, jesi dobro?" Muški glas je zvučao zabrinuto. Kada bolje promislim, poznajem taj glas - Ante. Uspravila sam se. Gledao me zabrinuto. "Samo trebam zraka." Rekla sam držeći se za glavu. Krenula sam ponovno prema stepenicama, ali me njegova ruka zaustavila. Podigao me u naručje, te se tako kretao do prizemlja. Nevjerojatno miriši. Udisala sam njegov miris kao ovisna. Naslonila sam glavu na njegovo rame. Prijala mi je toplina njegovog tijela. Iako si nisam htjela priznati, osjećala sam se sigurno i zaštićeno.

Pored restorana je bio park. Ante je krenuo prema njemu. Kada je ugledao klupicu sjeo je tamo. Nije me ispuštao iz naručja. Na kratko sam pogledala prema gore i mogla sam jasno vidjeti njegov vrat i jawline. U meni se javila neka čudna potreba da usnama dotaknem njegov vrat. Polako sam se podigla i prislonila usne na njegov vrat. Sada to više nije bila jedina želja. Željela sam ga obilježiti. I to sam napravila. Nakon minute, Ante je imao poprilično velik ljubavni ugriz na vratu. "Čemu to?" Vragolasto se nasmijao. Slegnula sam ramenima. Vjetar je zapuhao i koža mi se naježila. Ante je to primjetio i skinuo je svoju jaknu. "Obuci ovo." Dao mi je svoju jaknu. Obukla sam ju. Mirisala je na njega i bila je topla. "Hvala ti." Rekla sam, te sam glavu naslonila na njegovo rame. Boljela me glava. Zastenjala sam kada je oštra bol proparala mojom glavom. "Boli te glava?" Upitao je Ante. Kimnula sam glavom. Okrenuo se prema meni. Položio je dva prsta na moje sljepoočnice, te ih je počeo kružno masirati. To je radio pune dvije minute. Zatim me poljubio u čelo i mojim se tijelom proširio osjećaj zadovoljstva. "Hvala." Ponovim istu stvar po tisućiti put večeras. "Zabrinut će se zbog nas, bolje da se vratimo." Ante me podsjetio da se moramo vratiti, a ja to nisam htjela. Pasala mi je ova tišina s njime, svježi zrak i miris Antinog parfema.

Nevoljko ustanem s klupice. Ante me uhvatio oko struka kako nebi pala. Nekako sam uspjela doći natrag u salu. "Gdje si ti, umrla sam od brige." Cindy je paničarila. "Smiri se. Bilo mi je loše, pa sam otišla malo na zrak. Sve je uredu, Cind." Kažem dok sam ju pokušavala smiriti. "Mislim da bi trebala sjesti." Cindy me zabrinuto gledala. I sjela sam. Cindy mi je donijela mineralnu vodu. "Što si radila s Antom?" Pojavila se Claudia pored nas. Naomi se odmah okrenula prema nama, a Haller je otišao do Ante. Počela sam pričati što se dogodilo, dok sam ispijala mineralnu.

Ante Rebić's point of view

Bio sam poprilično zabrinut za Marinu. Izgledala je loše. Cure su je odmah počele maltretirati. Pričala im je, valjda što se dogodilo. "Mali s kojom mačkom si se ti to zabavljao?" Mijat se stvorio pored mene i Hallera. Tek sada sam se sjetio da mi je napravila ljubavni. Nasmijao sam se. Prstima sam prošao po mjestu gdje je napravila ljubavni. Vražićak mali.

Pogledao sam Mijata i vragolasto se nasmješio. "Moja stvar." Rekao sam i vratio pogled na Marinu. Sada su i Filip i Luka došli do nas. "Nisi valjda?" Filip je šokirano gledao u moj vrat. "Nisam." Slegnuo sam ramenima jer sam znao na što je aludirao. "Izgledala je loše i odjednom je krenula van. Došla je do stepenica i skoro ih je poljubila, ali sam ju uhvatio na vrijeme. Rekla je da treba zraka i bio sam svjestan da ona ne može hodati, pa sam ju podigao i iznio van. Vidio sam park pored restorana i sjeli smo na klupicu tamo. Bila je naslonjena na mene i odjednom je poljubila moj vrat i napravila je ljubavni. Pitao sam ju čemu to, a ona je slegnula ramenima."  Sada sam ja slegnuo ramenima. Gledali su me sumnjičavo. "Bit će nešto između vas." Javio se Luka. "Nadam se." Rekao sam i odmjerio Marinu. Primjetio sam da su sve djevojke ustale, što znači da je ovoj večeri došao kraj.

Šteta. Nedostajat će mi pogled na Marinu. Pozdravili smo se i svako se uputio u svome smjeru. Ali ako gledam pozitivno, sutra Marina ima snimanje u našem hotelu. Neće biti ništa ako malo provirim? Mislim da joj dugujem jedan ljubavni ugriz.

****
Da, ubacila sam i Antinu perspektivu. Ja sam zadovoljna nastavkom, a vi?

Što mislite kol'ko će Atiši trebat da osvoji Marinu?

Jesam jedina koja mrzi biti bolesna?

M.