Hercegovko? Volin te. [završena]

carla davis

Ante Rebić's point of view

*tjedan dana kasnije*

"Nemoj se zezati sa mnom, Marina. Ozbiljna si?" Gledam šokirano malo u nju malo u sliku ultrazvuka. "Ozbiljna sam. Postat ćeš otac, ponovno." Taj sjaj u njenim očima je nešto najljepše što sam vidio. Ustao sam se i povukao ju u zagrljaj. "Hvala ti, ljepotice." Otisnem jedan poljubac na njezino tjeme dok je jedna suza pronašla put iz mog oka. "Volim te neopisivo, jedina moja." Šapnem joj na uho. Osjetio sam kako se zagrljaj pojačao. Oboje smo bili presretni zbog ove vijesti.

*dva sata kasnije*

anterebic countdown 👶💕

"Ante?" Marina me dozove iz kuhinje. "Reci, srećo." Ustanem s kauča i produžim do kuhinje gdje se ona nalazila. "Znaš, razmišljala sam, dolazi još jedno djete. Nemamo toliko mjesta u stanu. Možda bismo mogli potražiti neku manju kuću?" Njezine oči na kratko se susretnu s mojima. "Da, slažem se. Ići ćemo vidjeti neke kuće čim uhvatimo vremena." Jedan osmijeh zabljesne na njezinom licu. Nisam mogao odoliti pa sam ju poljubio, a zatim i njezin trbuh gdje se nalazilo naše djete. Naslonila je glavu na moje rame.

"Moram sutra do tvrtke. Objasnila sam šefu situaciju i bio je razumljiv. Od sada pa do kraja trudnoće ću raditi kao trener ovim mlađim modelima." Nasmijano je slagala tanjure na stol. "Bravo, ljubavi." Otisnem jedan poljubac na njezino rame.

*sljedeći dan*

Marina Petrović's point of view

"Kate, podigni glavu mrvicu više." Upozorim mladu brinetu koja se činila preplašenom. Nije izgledala kao osoba koja pripada ovamo tj. nije izgledala kao osoba koja je htjela biti ovdje. "Uredu, cure, uzmite pauzu. Kate, dođi sa mnom." Pokažem joj rukom da dođe do mene. Ušla je za mnom u garderobu. Izgledala je nervozno. "Sjedni." Kažem zatvarajući vrata.

"Znam da sam uprskala..." Odmah se počela opravdavati, ali sam ju prekinula rukom u zraku. "Svi radimo greške, to je normalna stvar. No, ti ne želiš biti ovdje. Jesam li u pravu?" Prekrižim ruke na prsima očekujući njezin odgovor.

Duboko je udahnula te izdahnula. "Moja majka i sestra me prisiljavaju." Rekla je potišteno. "Volim ples i želim se time baviti, ali njima se to nikako ne sviđa." Slegnula je ramenima i zagledala se u jednu točku. "Carla je gora od majke. Stalno mi govori kako je ona uspjela i kako mi ples neće donjeti novce. Da moram raditi kao model kako bih uspjela. Kako bih bila slavna kao Carla Davis." Na to ime moja krv se sledi, a zatim ubrzano počne kolati mojim venama. "Carla je tvoja sestra?" Pokušavam sakriti svoju ljubomoru što je bolje moguće. "Da, zašto?" Upita me zbunjeno.

"Oprosti, ali tvoja sestra je sponzoruša i bez imalo srama. Ne shvaća da se ne može nabacivati zauzetim muškarcima bez posljedica." Namršteno sam gledala u zid iza nje. "Ispričavam se u njezino ime. Carla je dobra osoba sve dok ne želi nešto, onda postaje sasvim druga osoba - najgora verzija Carle Davis." Mala Kate je gledala u mene. "To je njezin posao, a ne tvoj. Ne može ona raditi sranja, a ti da ispravljaš. Hajde, čeka nas revija za obaviti." Namignem joj i zajedno s njom izađem iz garderobe.

"Idemo, narode. Čeka nas posao." Viknula sam kako bi me svi čuli. Djevojke su se odmah stvorile na pisti. Nakon pola sata prostorijom su odzvanjale potpetice. "Nije li to slavna Marina Petrović?" Začuo se glas iza mene i prepoznala sam ga - Carla Davis. Okrenem se prema mladoj crvenokosoj djevojci. Bila je pet godina mlađa od mene - imala je dvadeset i jednu godinu.

"Kako to da nisi više na pisti? Udebljala si se? Postala si ružnija nego ostali modeli? Natukla si gležanj? Shvatila si da nisi za ovaj posao?" Ljuto sam gledala u njezinu odvratnu zmijsku facu. Imala sam ogromnu želju udaviti je golim rukama. Htjela sam nešto odgovoriti, ali me preduhitrio glas iza njezinih leđa. "Svakako nije odustala od modelinga jer je ružna naprotiv, najljepši je model na svijetu. Što se tiče debljanja, udebljala se jedino zato jer nosi naše dijete." Da bio je to Antin glas.

Nije izgledao zadovoljan Clarinom izjavom. Clara se munjevito okrenula. Ante mi je prišao i obgrlio me oko struka. Clara je zjevala kao riba. "Što je Clarice? Maca popapala jezik? Vrata su ti tamo i prestani mi prekidati pokuse." Progovorim kroz zube pokušavajući suzdržati bijes.

"Znaš Ante, žalim te. S takvom si jadnicom i propuštaš ovako savršenu priliku." Pokaže rukom na sebe. Ovaj put me preduhitri mala Kate. "A da prestaneš ljudima uništavati živote, Clara? Za promjenu budi ljudsko biće, a ne sponzoruša bez ikakvog srama i stida. Upropastila si tolike veze, odnose i živote da bih do sutra mogla nabrajati. Okani se već jednom zauzetih muškaraca." Na njezinom licu sam vidjela nešto - ljutnja. Bila je ljuta na nju i to mi je govorilo da govori iz osobnog iskustva. "Ti malo derište, sve sam ti dala, a ovako mi vraćaš."Carlin kreštavi glas ispuni prostoriju.

Unesem joj se u facu i procijedim kroz zube. "Podigni još jednom glas na nekoga u ovoj prostoriji i kunem ti se neću odgovarati za svoje postupke. A sada se gubi s mojeg pokusa i ostavi cure da vježbaju." Carla se okrenula na peti i krenula je izaći, ali ju je zaustavio moj glas. "I još nešto, Carla. Prestani sestru pretvarati u sebe jer ćeš ju tako upropastiti. Ne bih željela da tako divna mlada osoba postane odurna žena bez morala i standarda. To bi bila prava šteta." Prekrižim ruke na prsima i gledam u njezina leđa.

Munjevito se okrenula i brzim korakom je došla do mene. Htjela me ošamariti, ali ju je moja ruka spriječila. "Izazivaš nevolje, Davis. Ne preporučujem ti da dižeš ruku na mene. Podsjećam te da sam duže u ovom poslu i ako ja kažem da sam procijenila da ne radiš kako se spada letiš van iz firme. I mogu se svakako pobrinuti da te nijedna kompanija ne primi. Razmisli o tome." Namignem joj i nabacim osmijeh. Blijedo je gledala u mene i znala sam da su te riječi udarile gdje su trebale. Njezino lice je u sekundi postalo crvene boje. "Ti to meni prijetiš?" Procijedi kroz zube.

"Nazvala bih to prijateljskim upozorenjem. Poslije nemoj reći da te nisam upozorila na posljedice." Obližem usne. Približim se njezinom uhu. "Približi se Anti još jednom i samo nešto pokušaj, pobrinut ću se da ostaneš bez posla, bez novca koji ti omogućuje sve te droljaste krpice i učinit ću te nimalo poželjnom." Zarežim i odvojim se od nje. Bijesno me gledala i znala sam da je rat upravo započeo. Okrenula se na petama i napustila dvoranu.

****
3,2,1 i oluja je započela. Ne volim ovu Claru i samo će biti ružni dodatak ove knjige, ali nažalost mi treba za ono što dolazi kroz nekoliko nastavaka. I kako vam se sviđa ova badass Marina?

Kako ste mi vi ekipica? Sutra jedan slobodan dan, baš su bez veze to napravili. Trebali su spojiti. Ali kako god, bolje jedan nego nijedan.

M.