1. DEO

99 6 0
                                    

Dečak crne kose i svetlucavih zelenoplavih očiju trčkao je tiho kraj svoje majke. Čvrsto ga je držala za malenu ručicu kao da se boji da ga ne ispusti. Njena duga crna kosa se vijorila za njom dok je ubrzano hodala. Dečak je osećao neku čudnu uznemirenost koja je naprosto izbijala iz nje u svim mogućim pravcima, terajući desetogodišnjaka da oseća isto. Majka ga je podigla u spustila u ormar koji se nalazio u njenoj sobi na spratu njihove kućice. Njene plave oči su bile fokusirane na njega, dok je on u rukama stezao malog pišanog zeku kojeg je dobio od nje za rođendan, koji su proslavljali pre samo par minuta.
- Igraćemo žmurke važi? Ti voliš žmurke zar ne, Ljubavi?
- Da.
- Uredu, ti ćeš se kriti ovde, dok ja nađem drugo mesto. Tako će biti teže da nas nađe...
- A ko nas traži, mama?
- Jedan čika, on misli da je mnogo bolji u žmurkama od nas.
- To nije tačno ja sam najbolji, a ti si odma posle mene mama.
- Znam, zato ćemo mi da ga pobedimo važi?
- Da!
- Ššš, sada budi jako tih i nemoj se pomerati. Izađi tek kada te tetka Sani pozove uredu?
- Okej.
- Uredu, volim te ljubavi.
- Volim i ja tebe mama.

Dečak je zagrlio svoju majku, ona ga je poljubila u teme i zatim zatvorila vrata ormara ostavljajući ga samog u tami. Nažalost umirujuća i u potpunosti prazna crnina nije potrajala večno. Nije znao koliko je vremena prošlo pre nego što su ga okružili vrisci toliko glasni i dugi da je glas koji ih je proizvodio pucao na krajevima. Bio je to i više nego poznat glas, taj glas pripadao je njegovoj majci. Glas koji je uvek činio da se oseća smirenim i srećnim sada mu je uterivao strah u kosti... Glas je prodirao kroz tamu i postajao sve mračniji i dublji i vrisci su se kroz tamu izobličavali i postajali sve glasniji ispunjijući mu bubne opne. "Despote. Despote! Despote!! DESPOTE!!!"

Crnokosi muškarac je poskočio ispravivši se u sedeći položaj. Pridržao je glavu jednom šakom zarežavši glasno i duboko. Bacio je pogled oko sebe. Okruživala ga je sivkasta posteljina njegovog kreveta ispod koje se nalazila devojka čija je kosa bila kraća i plava sa krajevima roze boje. Nije mogao da se seti njenog imena ili gde ju je pokupio. "Koliko sam popio?" Ustao je sa kreveta i obukao se stavši kraj prozora na trenitak. Napolju je nebo idalje bilo tamno sive boje zbog kiše koja je kao iz kabla lila cele noći. Idalje je osećao posledice noćne more, njegovi mišići i živci bili su napeti.
Napustio je sobu ostavivši devojku samu. Sišao je sa sprata u dnevnu sobu koju je od kuhinje odvajao šank. Upalio je televizor, na kome se odmah pojavila lepo obučena žena ispod čije slike je pisalo : "Uživo, najnovije vesti. Misteriozni ubica opet napada." Despot je prekrstio ruke i pojačao ton.
-.... Dva beživotna tela upravo su otkrivena u zabačenoj ulici u neposrednoj blizini bara "Old School". Ubijeni se tumače kao članovi opasnih bandi "Dark Angels" i "Blood Kings". Ova ubistva se pripisuju istom ubici kao i predhodnih pet ubistava. Da li ovo znači da takozvani "Black Fox" ima šemu po kojoj ubija i da su obični civili sigurni? Da li je ovaj ubica naš heroj ili najveći košmar? Možemo li da spavamo mirno bez bojazni za naše porodice? Preporučujemo vam da se ne krećete sami mračnim ulicama, zaključavajte sva vrata, zavisno od mesta stanovanja i prozora i ostanite pribrani....

Despot je ugasio zvuk na televizoru i osmehnuo se. Nije se tačno sećao šta je uradio jer je verovatno bio pijan, ali dobro je obavio posao. Bio je sve bliži Gregoru, znao je da vođa "Blood Kings-a" više ne spava mirno, znao je da je starac polako postaje paranoičan znajući da će ga sustići ista sudbina kao i njegove ljude.
- Jutro.

Pozdravila ga je devojka koju je ostavio u svom krevetu, kada je sišla niz stepenice. Pružio joj je jednu šolju sa kafom koju je napravio u međuvremenu.
- Jutro, izvoli.
- Mhmm.

Uzela je kafu i sela za šank. Despot ju je posmatrao na kratko i zatim se i sam posvetio kafi. Devojka je prošla rukom kroz kosu. Njen stav mu je govorio da se sprema za ozbiljan govor i činilo se kao da je nervozna što ga je nateralo na smeh.
- Nadam se da se oboje slažemo da je ono što se sinoć desilo bila zabava za jedno veče.
- Nisam verovao da ću ikada upoznati devojku koja prihvata "zabavu za jedno veče".
- Bez uvrede ne izgledaš mi kao materijal za dečka.

Despot se nasmejao zajedno sa devojkom. Njene oči su bile plave poput vedrog neba.
- Ja sam Sjena.
- Despot.
- Moram da idem sad, vidimo se Despote.

Devojka mu je mahnula i zatim otišla prošavši kroz kuhinju. Posmatrao je dok je odlazila i primetio je kada je zakačila papitić na kome je prisao njen broj telefona, na frižider. Prišao je i pročitao sve što je napisala. "Zovi me, sem ako ne kriješ negde ženu i decu ;)"

° ° ° ° °
Sleddći deo bih trebala da izbacim za nedelju dana, a možda i ranije zavisno od mog raspoloženja 😂❤️

-Kaya 😁❤️

° ° ° ° °

Uzdizanje ĐavolaWhere stories live. Discover now