Svjetla velegrada

4. dio

Konačno je svanuo taj dugo iščekivani ponedeljak. Probudila sam se rano, još jednom provjerila da li sam sve spakovala zatim sjela da popijem kafu. Pila sam kafu koju sam najviše voljela i gledala u grad koji se polahko budio. Zaposlenici gradske čistoće su čistili ulice, a ljudi su, užurbano, kretali prema svojim radnim mjestima. Obukla sam sinoć pripremljenu odjeću i nanijela dnevnu šminku na svoje lice. Iako nisam mnogo spavala, sijala sam od sreće. Moj san se ostvaruje. Nosila sam crne pantalone i običnu crnu majicu. Na nogama sam imala patike, jedan od rijetkih slučajeva kada sam ih nosila. Kroz svoju crvenu kosu sam prošla peglom i kada sam bila zadovoljna svojim izgledom, s mukom sam podigla kofer i zaključala vrata stana. Ispred zgrade me čekala Dina, također u sportskoj odjeći, sa blistavim osmijehom. Uputile smo se pješice ka autobuskoj stanici odakle je naše prvo zajedničko putovanje trebalo početi. Ubrzo smo se našle sa našom grupicom i svi smo uzbuđeno iščekivali autobus koji će nas voziti. Tada sam primijetila jednu siluetu kako nam se približava. Svi su ga ushićeno pozdravili, a djevojke sa cijelog fakulteta su se okrenule za njim. Bio je u crnom, zaista mu je fantastično stajalo, a njegova tamna kosa bila je razbarušena. Brzim korakom je došao do naše grupice, izdvajao se visinom iznad nas. Dobacio je kratak pozdrav, a mene pokretom ruke pozvao da mu priđem. "Mustafa, ja ne znam kako da ti se zahvalim i stvarno mi je žao što ti ne ideš zbog mene.", rekla sam. "Šuti malena, došao sam da te pozdravim i zaželim ti sretan put. Vrati mi se u jednom komadu.", rekao je i nasmijao se. Stidljivo sam se nasmiješila, a on me zagrlio. Zadrhtala sam dok me stezao. Osjetila sam par ljubomornih pogleda na sebi, ali nisam znala kako da protumačim ovaj zagrljaj. Uvijek sam bila glupa za ljubavne taktike. "Čuvaj se mala.", rekao je i poljubio me u obraz. "Hoću Mustafa. Hvala ti još jednom.", dobacila sam i pomilovala ga po ruci. Kada sam se vratila među svoju raju vladao je muk. Jedino što sam primijetila bio je Dinin odobravajući mig. Preko puta naše grupice stajali su polaznici treće godine, godinu stariji od nas, baš kao i Mustafa. Čula sam Anesovo ljubomorno gunđanje. Neću dopustiti da mi ovako lijep dan pokvare sitne duše, pomislila sam. Tada nam je vozač otvorio vrata autobusa i polahko smo krenuli sa smještanjem kofera u dio za prtljag.