Svjetla velegrada

6. dio

Izašli smo na prvu pauzu. Puhao je prehladan vjetar, smrzavala sam se u kožnoj jakni. Ni to mi nije kvarilo raspoloženje. Izašla sam sa Dinom iz autobusa, da zapalim. Dina nije pušila, ali joj nije smetalo. Stajale smo tako u nedođiji, negdje na putu, naslonjene na autobus i razgovarale o tome koliko nam je još puta ostalo. Tada nam se pridružio Anes. Gurao se, da stane do mene, a ja sam se sve više izmicala. Dina kao da je navijala da mu ja popustim. Nije mi bilo jasno šta ona pokušava,  nadala sam se, makar, da ima najbolje namjere. Da razbijem monotoniju započela sam temu o hotelu. "Zašto ne bi nas četvero bili zajedno u sobi?", pitao je Anes. Pogledala sam u Dinu pogledom koji je govorio da to ne dolazi u obzir. "Ne znam, Zeyna će to odlučiti.", rekla je kao da doljeva ulje na vatru. Zgazila sam cigaru nogom i vratila se u autobus. Sjela sam na svoje sjedište i iz torbe izvadila jedan ruski roman. Udubila sam se u čitanje tako da ne moram govoriti. Kada mi se god Anes obratio prvo sam se pravila da ne čujem, pa sam se tek na negodovanje oglašavala. Trgnula sam se i uključila u njihov razgovor tek kada sam čula da Anes pominje Mustafu, i to u negativnom kontekstu. Pričao je kako je preko veze upao na fakultet, te da radi neke ilegalne poslove. U raspravu su se tada uključile dvije djevojke koje su sjedile ispred. Nisam ih poznavala. Tek sam tada vidjela koliko ljudi ne vole one koji su u bilo čemu bolji od njih. I koliko su laži u stanju smisliti. Bila sam gotovo 100% sigurna da su obje bile zaljubljene u njega, a znala sam da je Anes ljubomoran na svakoga ko ima viši status u društvu od njega. A Mustafu su svi voljeli. "Previše je nadobudan. Ne vrijedi onoliko koliko ga uzdižu.", rekla je jedna od djevojaka ispred mene. "Nije ni lijep toliko fizički, ne bih bila s njim.", nadovezala se njena drugarica. "Ni on s tobom, sigurno.", rekla sam glasno zatvarajući knjigu. Pogledale su me hladno i rekle kako sam vjerovatno ista kao i on kada ga već branim. "Odakle tebi Anese pravo da kažeš tako ozbiljne optužbe za momka koji ti nikada ništa nije uradio? Čak te nikada nije ni pozdravio u gradu.", upitala sam gledajući ga direktno u oči. One dvije su ušutile, a i Mikica se povukla, vjerovatno jer je razumjela u kakvu su se situaciju doveli. "Pa priča se...", rekao je nesigurno Anes. Tipičan primitivistički izgovor za laži. "Čula sam ja mnogo ružnih priča o tebi pa nikad sebi nisam dala za pravo da ih prenosim i potvrđujem.", rekla sam mu odlučno. "Ja sam očigledno kriv što hoću da budem dobar s tobom, što želim da naš odnos podignem na viši nivo od prijateljskog.", rekao je i zavalio se u svoje sjedište. "Ta tema nije primjerena za ovako široko društvo, objasniću ti nešto kada budemo sami.", rekla sam bez trunke emocije. "Kako očekuješ bilo šta od nje kada je ona sa Mustafom?", neočekivano se ubacila u razgovor djevojka sa sećije. Za nju sam znala da je bila zaljubljena u Mustafu, on mi je pričao o njenim postupcima. "A odakle tebi, Sanela, pravo da to kažeš, a nemaš pojma da li je istina?", pitala sam okrećući se prema njoj. "Hoćeš reći da lažem?", pitala je drsko. "Lažeš. Nas dvoje smo prijatelji, jako dobri. A vi niste bitni ljudi u našim životima da bismo razvlačili naš odnos pred nama, dok mi u vašima jesmo čim toliko o nama polemišete." rekla sam i ponovo otvorila svoju knjigu ostavljajući da razvijaju razgovor opet u svojim glavama nadajući se da će shvatiti ono što sam htjela da im kažem.