9. dio

61 4 0
                                    

Probudilo me lupanje i buka.Napola sam otvorila oči i vidjela da smo stali. Dina je spuštala naše stvari i oblačila svoju jaknu. "Jesmo li to stigli?", pitala sam. Klimnula je glavom i dodala mi moju jaknu. "Koliko sam spavala?", pitala sam opet. "Pola sata.", odgovorila je kratko. Dobro sam izdržala. Cilj mi je bio da nikako ne spavam putem, nisam htjela propustiti nijedan detalj. Izašla sam iz autobusa i udahnula svježi zrak. Konačno sam tu. Mašta je prešla u realnost. Nestvarno je lijepo, čak i ovako po mraku, bez ljudi. Hodali smo nekih desetak minuta do hotela. Ovako u mraku, ulice su bile kao i u Sarajevu. Osjećala sam se kao da svaki pedalj poznajem iako sam prvi put ovdje. Konačno smo se zaustavili pred neku ogromnu zgradu. Hotel gdje smo bili smješteni. Za večeras nema ništa planirano, osim večere u hotelu i raspoređivanja po sobama, tako nam je najavio naš vodič. Naravno, ko god je bio zainteresovan, imao je pravo noć da provede u gradu. Ušla sam u sobu, bila je prostrana sa dva bračna kreveta. Imala je veliki prozor sa kojeg sam imala pogled na blokove zgrada. Osim kreveta posjedovala je i dva velika ormara, i dvije komode sa ogledalima. Posebno kupatilo nismo imali. Rekli su nam da su kupatila na posljednjem spratu i da imamo dva ženska i dva muška. Uzela sam prve stvari iz kofera i pojurila prema kupatilima. Željela sam se što prije istuširati. Nisam htjela izgubiti ni minutu vremena. Bila sam prva na redu za tuširanje. Dok sam izlazila primijetila sam Mikicu koja me prijekorno gledala. Razumjela sam ja taj njen pogled, da je i mog brata neka djevojka odbila, i ja bih nju tako gledala. Prošla sam pored svih poznatih lica i vratila se u svoju sobu. Nosila sam crne helanke i neki ogromni duks. Zanemarila sam djevojke koje su se za večeru pomno našminkale i obukle haljine. Nije mi se dalo sređivati, htjela sam samo uživati u ovom gradu. Primijetila sam da je Dina jako čudna. Za večerom nije progovarala ni riječ sa mnom. Prije nekoliko sati bila je toliko ushićena što idemo zajedno, imala je milijun tema za razgovor, čak je bila spremna da mi plati put a sada je odsutno gledala u svoj tanjir i nije prihvatila nijedan moj pokušaj razgovora.

Svjetla velegradaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora