Bila sam u autobusu, za Sarajevo. Noć je već uveliko bila pala, većina je spavala. Samo meni đavo nije dao mira. Dina je idalje bila ljuta na mene. Zamijenila je mjesto sjedenja. Sjedila je pored Anesa, a pored mene je sjedio Dario.
I on je spavao, a meni se tako razgovaralo.
Cijeli dan sam bila s Nikolom, dao mi je samo sat vremena da se spakujem i presvučem.
Dovezao me 10 minuta prije polaska autobusa i sve vrijeme stajao sa mnom.
Kada je već bilo vrijeme da se krene snažno me zagrlio. Drhtala sam, osjetio je to.
Pomilovao me po kosi i poljubio.
Vidjela sam kako su mu ramena napeta, ali smijao se. Zbog mene.
"Čuvaj se Zeyna. Vidimo se uskoro.", rekao je i poljubio me.
Teško mi je pao rastanak. Kao i svaki.
Put je bio naporan. Nisam se ničemu radovala, Dina je bila ljuta, a u Beogradu je ostalo nešto što mnogo volim.
Stigli smo u Sarajevo u ranim jutarnjim satima.
Nisam se ni pozdravila s Dinom, a vidjela sam da je gledala u mom pravcu.
Čim sam ubacila kofer u svoj stan, istuširala se i presvukla pozvala sam Mustafu.
Boli me briga što sam ga probudila.
"Halo?", javio se duboki pospani glas.
"Zeyna je. Za 15 minuta dolazim po tebe."
"Zeyna pola 7 je ujutro.", rekao je.
"Neka je. Za 15 minuta.", odgovorila sam i prekinula.
Sjela sam u svoj raštelovani Ford i odvezla se do Mustafine zgrade na Alipašinom.
Čekala sam ga nekih dvadesetak minuta, pušeći cigaru ispred auta.
Moram priznati, falio mi je sarajevski zrak.
Izašao je iz zgrade u plavoj majici i tamnim farmerkama.
"Jesi ti normalna? Zašto si me probudila?", pitao je.
Nije me ni pozdravio.
"Poželjela sam te. Nisam te vidjela 10 dana."
"Čudo nam nisi i Beograđana povela. Čujem da se ne razdvajate.", rekao je cinično.
Dina je umiješala svoje prste.
"Mustafa kakve on veze ima s tobom?", pitala sam.
"Očigledno ti je sada on najbolji drug.", odgovorio je.
Očigledno da mu je prešutila da smo zajedno.
"On mi je momak.", rekla sam tiho.
Mješavina razočarenja i ljubomore prešla je njegovim licem.
"Pa šta ja radim ovdje onda?", pitao je.
"Poželjela sam te. Zvala sam te da idemo negdje na kafu.", rekla sam.
Odmahnuo je glavom i zagrlio me.
"I ti si meni nedostajala.", rekao je tiho.
Jedva sam čekala da sjednemo u naš kafić, na naše mjesto i da popijemo kafu.
Silno me zanimalo šta mu je Dina ispričala.
Bio je nekako rezervisan, nije kao i obično razgovarao sa mnom.
"I kako ti je bilo u Beogradu?", pitao je.
"Super. Beskrajno sam ti zahvalna što si mi poklonio svoj aranžman.", odgovorila sam ispijajući svoju kafu.
"Nema na čemu. Htio sam samo da budeš sretna.", rekao je i nasmijao se.
"Sretna sam ja što tebe imam u životu."
"E tu se slažem s tobom.", rekao je kroz smijeh.
"Mustafa, o čemu si sve razgovarao s Dinom?", pitala sam.
"Pa zvao sam je da pitam za tebe.", odgovorio je.
"Zašto si me provjeravao?", pitala sam.
"Nisam te provjeravao već sam se brinuo, nisi mi se javljala.", odgovorio je.
"I šta ti je tu Dina pomogla?"
"Rekla mi je da si našla nekog Beograđana i da si svaku noć s njim do kasno.", rekao je.
"Samo to?", pitala sam.
Klimnuo je glavom.
"Znaš li da ne razgovaramo?", pitala sam.
Pogledao me u nevjerici.
"Odakle to? Pa vi ste najbolje prijateljice?"
"Ona je u vezi sa Anesom, a on je njoj rekao da je zaljubljen u mene. Rekla mi je kako u svemu njenom traži nešto moje. I ljuta je što je nisam upoznala s Nikolom, i što sam većinu vremena tamo provodila s njim ili Dariom.", rekla sam.
"Jesi ti imala nešto s Anesom?", pitao je.
"Ne. Odvratan mi je. Ona je ljuta jer mu ja nisam ispunila želju, a da sam bila s njim bila bi ljuta jer sam joj uzela momka.", rekla sam.
"Ne razumijem žene.", rekao je.
"Ovu situaciju, što je najgore, ne razumijem ni ja.", dodala sam tužno gledajući u pepeljaru koja je stajala na stolu.
Zaista mi fali Dina. Koliko bih voljela da se pomirimo.
Dugo sam sjedila s Mustafom. Poželjeli smo se. Skoro da nisam ni mislila na Nikolu dok sam bila s Mustafom.
"Kupila sam ti nešto.", rekla sam Mustafi.
Osmijehnuo se.
"Šta?", pitao je.
Pružila sam mu kutijicu.
Unutra je bio sat sa ugraviranom posvetom i datumom. Kupila sam ga od zadnjih para u Beogradu.
Kada je pogledao osmijeh mu je obasjao lice.
"Predivan je. Hvala Zeyna moja.", rekao je i zagrlio me.
Uzela sam njegovu ruku i ja ga zakopčala.
"Obradovala si me.", rekao je.
"Ti si meni ostvario moj san.", rekla sam tiho.
Tada su u kafić ušli Anes i Daris. Daris je bio Anesov potrčko. Stalno su bili zajedno. On nije išao na putovanje s nama. Anes je oštro pogledao u našem smjeru.
"Vidi ko nam se pridružio Mustafa.", rekla sam.
Pogledao je i vidio Anesa.
"Gdje li mu je djevojčica?", pitao je.
"A moja bivša prijateljica..."
Dok smo o tome razgovarali oglasio se moj telefon iz džepa.
Na zaslonu je pisalo Dinči.
Klimnula sam Mustafi da me izvine na sekundu.
Javila sam se.
"Zeyna, kako si?", pitala je. Kao da nije znala šta drugo da kaže.
"Pređi na stvar Dino.", odgovorila sam hladno, a srce mi se topilo jer je ipak nazvala.
"Možemo li se vidjeti?", pitala je.
"Zašto?", odvratila sam pitanjem.
"Želim da razgovaramo. Nije naše prijateljstvo trajalo par dana da bi se ovako završilo.", rekla je.
"Dobro. Kada?", pitala sam idalje formalnim tonom.
"Da dođem do tebe oko 8?", pitala me bojažljivo.
"Dođi.", rekla sam i prekinula.
Osmijeh mi je igrao na licu. Nadam se da ćemo se pomiriti. Samo da se nešto ružno nije dogodilo jer teško da je Dina, tvrdoglava i uporna, uspjela prva da nazove i time prizna svoju grešku.
Dok sam se vraćala za sto vidjela sam da Anes gleda u našem pravcu. Vidio je i Mustafa, ali njemu očigledno nije smetalo.
VOUS LISEZ
Svjetla velegrada
Roman d'amour- Roman "Svjetla velegrada" priča je o studentici književnosti koja dobija ponudu da posjeti grad svojih snova. Da li će je finansijske (ne)prilike spriječiti da ode ili će Zeyna ipak pronaći neki način? Muško - ženska prijateljstva, neostvarene lju...
