Svanulo je moje prvo beogradsko jutro. Ustala sam jako rano, neka sila me probudila. Uvijek me zanimalo kakav je Beograd ujutro, dok se još budi. Obukla sam bijeli džemper koji mi je otkrivao ramena i našminkala se.
Doručak je bio do 10 sati, a imali smo zakazanu šetnju i obilazak znamenitosti u 11. Imala sam lijepih par sati da prošetam i popijem kafu u nekoj bašti. Stavila sam sunčane naočare i izašla.
Bilo je proljeće, priroda se budila. Koliko je lijepo proljeće u ovom gradu. Gledala sam užurbane ljude koji kreću na posao i umorne konobare kako postavljaju bašte na ulice. Sunce je progrijavalo i grad je bio divno obasjan. Prišla sam jednom kafiću i pozdravila konobara. Konačno sam čula taj beogradski naglasak.
"Molim vas jednu produženu kafu i čašu vode.", rekla sam.
Klimnuo je glavom i ušao u kafić. Sjela sam za jedan sto i posmatrala. Upijala sam svaki mogući detalj, svako lice prolaznika i zvuk potpetica po ulici. Konobar mi je donio kafu i spustio je na sto. Zapalila sam jednu cigaretu i iz torbe izvukla svoj roman. Iz čitanja me prenuo neko ko se nakašljao pored mene. Podigla sam glavu i vidjela divnog visokog, smeđokosog dečka. Spustila sam knjigu i pogledala ga.
"Slobodno?", pitao je.
Klimnula sam glavom.
"Ja sam Nikola.", rekao je i pružio mi ruku. Skoro sam se rastopila od divnog glasa i čvrstog stiska ruke.
"Drago mi je, Zeyna.", predstavila sam se. Klimnuo je glavom konobaru da i njemu donese kafu.
Bio je obučen u kožnu jaknu i tamne farmerke, imao je specifičan miris. Po nekom, vjerovatno skupom parfemu.
"Odakle si Zeyna, nisam te nikada vidio?", rekao je i nasmijao se.
"Studiram u Sarajevu, tu sam sa kolegama u posjeti beogradskom Univerzitetu.", odgovorila sam.
Ozbiljno je klimnuo glavom i otpio gutljaj kafe. "Šta studiraš?", pitao je zainteresovano me gledajući.
"Bosanski jezik i književnost. A ti? Čime se ti baviš?", pitala sam sada ja njega fokusirajući pogledom.
"Ja? Pa, i ja studiram.", rekao je odugovlačeći između riječi.
"Šta studiraš?" upitala sam. Ušutio je na trenutak i zagledao se u daljinu. Nije mi bilo jasno zašto, postavila sam najobičnije pitanje. "Saobraćajni fakultet.", odgovorio je i pogledao me kao da provjerava da li je njegov odgovor prihvaćen. Klimnula sam glavom i nasmijala se.
"A iz Beograda si?", pitala sam mijenjajući temu.
Ko zna zašto mu je bilo toliko neugodno pričati o fakultetu.
"Da, jesam. Rođeni Beograđanin.", rekao je nasmijavši se.
Odmah je izgledao veselije i sigurnije.
YOU ARE READING
Svjetla velegrada
Romance- Roman "Svjetla velegrada" priča je o studentici književnosti koja dobija ponudu da posjeti grad svojih snova. Da li će je finansijske (ne)prilike spriječiti da ode ili će Zeyna ipak pronaći neki način? Muško - ženska prijateljstva, neostvarene lju...
