Svjetla velegrada

8. dio

U ostatku puta nisam ni s kim razgovarala. Nerviralo me što Dina nije nijednu riječ rekla u Mustafinu odbranu. A koliko je samo kafa popila s njim, on je uvijek težio da mi sami izlazimo, ali ako se slučajno tu zatekne i ona nikada nije negodovao niti je ponižavao iako je često imala neke diskutabilne izjave. Valjda su ljudi takvi da više vole par sekundi slave u društvu zbog pljuvanja nekoga drugoga od pravog i iskrenog prijatelja u čiju odbranu vrijedi stati. Mustafa je bio jedan od onih u čiju bih odbranu stala i da je kriv za ono što mu se pripisuje. Nisam htjela da im se pravdam za bilo šta, čak sam i Dinine pokušaje za razgovor striktno odbijala. Jedva sam čekala da stignemo u Beograd, nekad u predvečerje. Da konačno kročim na tlo grada o kome sam toliko maštala. Razmišljala sam kakav li će biti hotel u koji će nas smjestiti. Priželjkivala sam da čujem nekog pravog Beograđanina kako priča, onaj njihov divni naglasak i neke prenaglašene riječi. Brojala sam koliko ću priča i pjesama moći napisati o tom gradu i koliko ću likova i njihovih života smjestiti na njegove ulice, kada se vratim puna utisaka i napunjenih baterija. Gledala sam nepoznate predjele Srbije kroz koje smo prolazili i brojala kilometre koji su nas dijelili od Beograda. Jedva sam čekala da se istuširam i da nešto pojedem, a više od svega sam žudila da saznam kakav će biti okus kafe koju ću popiti tu. Svugdje mi je kafa imala drugačiji okus, gdje god bih otišla morala sam je probati tako da po nečemu zapamtim grad u kome sam bila. Međutim, shvatala sam, da je veću ulogu imao onaj s kim je pijem. Da je barem pošao i Mustafa, naše su kafe bile najzanimljivije na svijetu. Koliko su nama čak i nebitne teme bile zanimljive, u najtužnijim pričama pronalazili smo razlog za osmijeh. A dane, kada sam ja bila tužna i neraspoložena, on je popravljao svojim šalama i anegdotama. Gledala sam ga kako se smije i kako se sav unese da mi dočara neku situaciju i to mi je bilo više zanimljivo i od same priče. Način na koji mu se pomjerala vilica dok priča, rupica na obrazu koja se formirala dok se smije (uvijek ju je vješto sakrivao), način na koji je držao cigaru , ton njegovog glasa i smijeha. Bože, počinjem previše razmišljati o njemu. Ne  smijem dopustiti sebi da se zaljubim. Pokušavala sam skrenuti misli na sve bliži Beograd i ono što me tamo čeka, ali su se one uvijek vraćale na Mustafu. Mrak je već bio lagano pao, kada nam je šofer stao na posljednju "puš pauzu" do Beograda. Ogrnula sam jaknu i izašla, ne budeći Dinu, htjela sam ispušiti jednu cigaru u miru, a i nisam htjela da mi neko prekida tok misli koje su se tako lijepo redale u mojoj glavi. Stajala sam dalje od svih i pušila svoju cigaru trudeći se da nikome od njih ne upadam u oči kako mi neko ne bi prišao sa nekim nebitnim temama. U tom času su mi najbitnija bila ta moja mala razmišljanja, koja nikada neće biti izgovorena. Osjetila sam vibraciju u džepu i izvukla svoj mobitel. Tada sam shvatila da imam milion poruka od majke, nisam joj se javila cijeli dan. Prebrzo je prošlo. Natipkala sam joj kratku poruku da ubrzo stižem i da je sve uredu, neka mi se ne brine pozvaću je ujutro. Nisam je htjela sada zvati jer sam znala da bi ona ispričala sve nove događaje kako iz naše tako i iz tuđih kuća, a nisam željela da mi te priče kvare ovu večer. Primijetila sam još jednu poruku. Mustafinu. Duboko sam udahnula. Bože, ovaj čovjek kao da zna da mislim o njemu. Poruka je primljena prije 10 minuta. Otvorila sam je, drhtavom rukom stežući telefon. Usnama sam jedva držala cigaru, tresle su se što od hladnoće što od nekog neobjašnjivog osjećaja. "Mala, nadam se da je sve uredu i da se lijepo provodiš. Piši mi kada se smjestiš u hotel i pazi na sebe.", pisalo je. Dvije jednostavne rečenice, a ja sam drhtala kao da mi je cijeli roman otkucao. "Sve je super. Čuvaj mi se i ti.", odgovorila sam na tu poruku. Ovo "čuvaj MI se" je tako mahinalno, kao da je zadano, izletilo ispod mojih prstiju. Ugasila sam telefon i pokušala da do kraja ispušim cigaru. Zgazila sam je nogom i vratila se  u autobus. Unutra je bilo toplo, a vani tako hladno, brzo sam omamljena zaspala.