Svjetla velegrada

2. dio

Prošla su dva dana, na kafama je moja raja uveliko govorila o Beogradu. Dado je imao ideje koje će klubove navečer obići, a Almir je već isplanirao dnevne obilaske Beograda. Samo sam ja šutila i gledala kroz prozor, uključivala sam se u razgovor tek kada bi tema sa Beograda skrenula na neku svirku za vikend ili pripremu za ispit. Dina se trudila da mi ne priča o puno o tom putovanju, ali je tema uvijek nekako skretala na Beograd. U subotu navečer sam sjedila u ćošku jedne kafane i odsutno gledala u prozirno piće u čaši. Tada sam primijetila poznato lice na vratima. Moj najdraži kolega i prijatelj. Sjeo mi je za sto i poručio sebi piće. "Zeyna, hoćeš li prvo dobru ili lošu vijest?", pitao je umjesto pozdrava. "Daj koju bilo, svejedno.", rekla sam odsutno. "Ideš u Beograd.", rekao je. "Ne idem.", odgovorila sam. "Ideš, mala, ideš. Ja sam odustao, a uplatio sam aranžman, svakako sam bio u Beogradu par puta, a tebe će sigurno razveseliti.", rekao je ushićeno. Pogledala sam ga u nevjerici. Pružio mi je papire kao odgovor na moj pogled. Ustala sam sa stolice i zagrila ga bez riječi. Bio je duša od momka, za prijatelje bi i život dao. Mene je zavolio od prvog dana, baš kao i ja njega. Ostali smo tu noć dugo u kafani slaviti. Vidjelo se koliko mu je bilo drago usrećiti me. A meni je iz očiju izbijala radost. Jedva sam čekala da kažem Dini da ipak idemo u Beograd.