Svjetla velegrada

20. dio

Probudila sam se. Zar sam zaspala? Gdje sam ja to? Kako sam došla u hotel?
Ničega se ne sjećam.
Osjećala sam se totalno bespomoćno. Glava me ubijala, nisam čak mogla ni oči otvoriti.
Otvorila sam oči, ignorišući val bola koji je preplavio moju glavu.
Spavala sam na Nikolinom ramenu, a njegova glava je bila na mojoj. Odakle ja ovdje?
Preko mene je bio prebačen njegov crni sako, a štikle su bile skinute. Nikad više neću piti.
Rečenica koju sam sebi svaki put rekla kada sam se mamurna probudila.
Pogledala sam na sat. 9 sati i 5 minuta.
"Bože, kasnim, sahraniće me Dina.", rekla sam
Prodrmala sam Nikolu koji je jedva otvorio oči.
"Dobro jutro.", rekao je sa zbunjenim osmijehom.
"Jutro.", odgovorila sam.
"U koliko si ono rekla da moraš biti na univerzitetu?", pitao je.
I toga se sjećao iako je sinoć popio mnogo više od mene.
"U pola 10, sada je 9 i 5.", odgovorila sam uspaničeno.
"Da te odvezem do hotela da se presvučeš, pa te vozim na Univerzitet? Ako odmah krenemo stići ćeš na vreme", rekao je.
Klimnula sam glavom i upalio je motor.
Vozio je prebrzo skoro sam skliznula sa sjedišta.
"Dolazim za 10 minuta.", rekla sam kada se parkirao ispred hotela. Klimnuo je glavom i ugasio auto. Trčala sam stepenicama hotela dok me glava užasno voljela. Ušla sam u sobu.
Sve je bilo namješteno, cimerica nije bilo.
Skinula sam jaku šminku od sinoć i dobro iščetkala kosu. Obukla sam plave farmerke i crni, šupljikavi džemper. Ogrnula sam kožnu jaknu i uzela svoju torbu sa stola.
Zaključala sam sobu i opet strčala niz stepenice. Nikolino auto je bilo na mjestu gdje smo se rastali. Ušla sam i zadihano mu rekla da me vozi na Univerzitet.
"Lepa si.", rekao je paleći auto.
"Hvala.", odgovorila sam provjeravajući da li su mi sve stvari tu.
"Ne mogu se odlučiti da li ti bolje stoji haljina ili ova kežual varijanta. Sinoć si bila kao da sam te s televizije skinuo.", rekao je.
Nasmijala sam se uzimajući žvaku.
"Pretjeruješ.", rekla sam kroz osmijeh.
"Samo sam te htio pohvaliti. Vidimo se i večeras?", pitao je.
"Sumnjam. Imamo večeru s nekom studentskom organizacijom.", odgovorila sam.
"Makar na pola sata?", pitao je.
"Imaš moj broj javi mi se oko 10 pa ti kažem gdje smo.", odgovorila sam.
Klimnuo je glavom i parkirao se ispred Univerziteta.
Zagrlila sam ga i istrčala.
Na recepciji su me uputili u prostoriju gdje je bilo prvo predavanje. Odmah sam ugledala Dinu. Nije sjedila s Anesom.
Prišla sam joj i sjela do nje.
"Zeyna! Umrla sam od straha sinoć, gdje si cijelu noć?", pitala je.
Taman kada sam zaustila da joj odgovorim, profesor je stao na predviđeno mjesto i zamolio nas za tišinu.