Izašla sam ispred hotela. Ubrzano sam disala, Dina me strašno naljutila. Ispred hotela je sjedio vodič. Bio je tek par godina stariji od mene, plavokos i atletski građen.
"Zdravo.", pozdravila sam ga.
"Dobar dan. Vi ste?", pitao je neljubazno.
"Zeyna.", rekla sam i pružila ruku.
Prihvatio je moju ruku i ovlaš je stisnuo ne predstavljajući se.
"Šta trebate?", pitao je.
"Gdje mogu kupiti neki fin poklon?", pitala sam.
Sada je već izgledao zainteresovanije, kao da su ga slomili moji ljubazni odgovori na njegova neljubazna pitanja.
"Kakav poklon? Neki suvenir?", upitao je ustajući.
"Pa, ne baš. Idem na jednu proslavu večeras, rođendan. Pa me zanima šta da kupim jednom Beograđanu.", rekla sam.
Nasmijao se.
"Kod Beograđana uvek pali flaša pića ili neka bombonjera.", rekao je.
"Hvala. Gdje je najbliža radnja?", pitala sam.
"Pokazaću vam.", rekao je i krenuo sa mnom.
Ušli smo u prodavnicu i pomogao mi je izabrati poklon.
"Ako smem pitati, čija je to proslava?", pitao je.
"Brata od dečka kojeg sam danas upoznala.", odgovorila sam plaćajući karticom.
"Vidim da ste druželjubivi, i meni ste se dopali.", rekao je.
Zato si bio onako neljubazan, mislila sam u sebi.
"Volim upoznavati nove ljude.", rekla sam i nasmijala se.
"A odakle ste vi?", pitao je zainteresovano.
"Studiram u Sarajevu.", rekla sam.
"Dolazim uskoro u Sarajevo. Da se vama obratim da me provedete kroz grad?", pitao je i nasmijao se.
"Pa probajte.", nasmijala sam se.
Dok smo se vraćali do hotela pružio mi je svoj telefon. Pogledala sam ga začuđeno.
"Upiši mi svoj broj, Zeyna.", rekao ne persirajući me. Kako je čudno izgovorio moje ime.
Zapisala sam mu broj, šta me koštalo.
Uvijek je dobro imati prijatelje u raznim gradovima.
Kad sam se vratila u hotel na ručak Dina se ponašala kao da se ništa nije desilo.
Ni meni više nije bilo do svađe pa smo na ručku sjedile zajedno i smijale se našim internim šalama.
Razmišljala sam dugo kako da se obučem za proslavu. Konsultovala sam i Dinu, a ona je insistirala da mi posudi svoju bijelu bundicu.
Na početku sam htjela ići u pantalonama i košulji, da se ne vidi da se previše trudim.
Međutim Dina me svojski nagovarala da obučem haljinu koju sam ponijela za svaki slučaj.
Odbijala sam je, mislila sam da je satenska haljina previše, ali kada sam promislila shvatila sam da se želim srediti. Željela sam da me Beograd pamti.
Obukla sam kratku, crnu satensku haljinu sa sitnim šljokicama, a preko ramena sam ogrnula Dininu bundu. Obula sam crne salonke i 5 minuta prije pola 9 sišla ispred hotela. Tačno u pola 9 se ispred hotela parkirao crni BMW. Nikola je izašao i otvorio mi vrata.
Iskoristio je priliku i da mi pohvali izgled, što mi je značajno imponovalo.
"Jedva čekam da te upoznam s braćom.", izrekao je rečenicu koja mi je ostala urezana duboko u sjećanje.
YOU ARE READING
Svjetla velegrada
Romance- Roman "Svjetla velegrada" priča je o studentici književnosti koja dobija ponudu da posjeti grad svojih snova. Da li će je finansijske (ne)prilike spriječiti da ode ili će Zeyna ipak pronaći neki način? Muško - ženska prijateljstva, neostvarene lju...
