Svjetla velegrada

17. dio

Pogledala sam na sat. Bilo je 5 minuta do 11. Već sam vidjela ekipu koja je okupljena ispred hotela čekala vodiča. U jednoj sam grupi primijetila Dininu plavu kosu, a uz nju široka muška leđa u teksas jakni. Držali su se za ruke.
Zaista mi se nije razgovaralo s Anesom, ali nisam htjela da pomisle da sam ljubomorna, a ni da se Dina naljuti na mene. Prišla sam im.
"Zdravo.", pozdravila sam.
Mikica me samo pogledala, a Anes i Dina su mi odgovorili na pozdrav. Tada se grupi pridružio i Dario. Odahnula sam, nekako mi je bilo lakše kad je on tu. Dina je bila zauzeta Anesom, a sa Mikicom se nikada nisam ni družila.
"Gdje si ti do sad Zeyna?", pitala je Dina.
"Bila sam u gradu, na kafi.", odgovorila sam.
"Pa što i nas nisi zvala?", ubacio se cinično Anes.
Nisam imala odgovora, te sam, da se ne bismo posvađali, pitala Daria ima li cigaru.
Shvatio je moje ignorisanje i odustao.
Dok smo šetali do Kalemegdana i usput obraćali pažnju na neka mjesta Dina mi se nijednom nije obratila. Bila je totalno zaokupljena Anesom, a dok sam ih gledala činilo mi se da je on ni ne čuje šta mu govori.
Sve vrijeme sam se družila s Dariom. Na trenutak mi se činilo da više zna o historiji i znamenitostima Beograda od vodiča.

" Kalemegdan je najveći beogradski park. Istovremeno je i najznačajniji kulturno-istorijski kompleks, u kojem dominira Beogradska Tvrđava iznad ušća Save u Dunav. Naziv Kalemegdan odnosi se samo na prostorni plato oko Tvrđave koji je osamdesetih godina 19. veka pretvoren u park. Plato je, dok je Tvrđava bila glavno vojno uporište Beograda, služio da se neprijatelj osmotri i sačeka za borbu; zbog toga i njegovo ime potiče od borba. Turci su Kalemegdan nazivali i Fićir-bajir što znači "breg za razmišljanje".
Preuređivanje u park otpočelo je, posle predaje Tvrđave Srbima 1867. godine...", dopirao je glas vodiča koji je stajao na jednoj pozidi i objašnjavao nam historijske činjenice o nastanku Kalemegdana.
 
U njegovom izlaganju se vidjelo da on ne vlada tim znanjem i da ga ne osjeća, već da je napamet naučio rečenice iz nekih knjiga ili prospekata. Tiho sam s Dariom razgovarala o mitu o turskom blagu sakrivenom baš na Kalemegdanu, u zidovima Barutane. Fasciniralo me kako on, rođeni Zagrepčanac, zna toliko o ovom gradu. Voljela sam ljude širokih interesovanja i trudila se družiti sa onima koji su me duhovno obogaćivali. Dok je vodič idalje govorio o dijelovima parka, mi smo se tiho fotografisali. Mnogo mi je značila ta slika jer smo se zbližili tokom puta. Na slici mi je Dario prebacio ruku preko ramena i oboje se široko osmjehujemo kameri moga telefona.
"Znaš, baš mi prija druženje s tobom.", rekao mi je tiho dok smo šetali Kalemegdanom.
"I meni s tobom.", odgovorila sam zaista počašćena jer znam koliko on bira društvo.
"Izlazimo večeras? Dado je rekao da idemo u neki klub.", pitao je.
Htjela sam odgovoriti da idemo, ali sam se sjetila Nikole.
"Ja baš ne volim te klubove, ali kad smo već ovdje...", dodao je.
"Upoznala sam jutros jednog Beograđanina, pozvao me na neku proslavu večeras.", rekla sam.
Na trenutak mi se učinilo da se razočarao.
"Znači ne gine mi Anes večeras.", rekao je nasmijavši se.
"Izgleda da je on ozbiljno shvatio Dinu.", odgovorila sam šaljivim tonom.
"Lijepo izgledaju.", rekao je dok smo se spuštali sa Kalemegdana.
Podigla sam obrve i nasmijala se. Biće mi zaista žao Dine ako je Anes povrijedi, ali ne mogu je upozoriti jer znam kako bi to zvučalo. Donijela sam odluku da pustim sve da ide svojim tokom.
Nekad oko pola 3 smo se vratili u hotel. Imali smo vremena do 4. U 4 je bio ručak. Sišla sam u hotelski kafe sa svojom sveskom i pokušala zapisati sve što sam danas saznala. Pisala sam i historijske činjenice i svoje utiske. Nisam bila svjesna koliko je vremena prošlo, činilo mi se da sam tu tek 5 minuta, a stranice moje svesku se samo punile.
Bože kad je ovako tek prvi dan, kako ću se osjećati nakon 10 dana ovdje.

Iz razmišljanja me prenuo zvuk poruke. Mustafa.
"Šta ima novo? Kako se provodiš?", pisalo je u poruci.
"Divno. Grad je prezanimljiv. Očarana sam. Šta ima kod tebe, je li ti dosadno bez mene?", napisala sam u poruci.
Listala sam fotografije koje sam danas uslikala. Znam da se uspomene ne nose u telefonu već u srcu, ali bila bi grehota da ovo ne zabilježim.
Cijeli dan nisam razmišljala o Mustafi, Nikola me totalno zaokupio, ali nisam to htjela sebi priznati.
I njemu će sigurno biti drago da imam tako dobrog prijatelja tu.
Prekinula me Dina koja mi je sjela za sto.
"Gdje si ti cijeli dan Zeyna? Skoro te nisam nikako vidjela.", pitala je.
"Bila sam jutros u gradu na kafi. A dok smo bili na Kalemegdanu nisam ti htjela smetati. Vidim uživaš s Anesom.", rekla sam.
"Pa nije to razlog da me izbjegavaš i da cijeli dan budeš sa onim čudakom.", rekla je cinično.
"Nije čudak. Nemoj tako Dino, ružno je. A druga stvar ako si stalno s njim, zar ja moram da vam držim svijeću?", upitala sam.
"Bože Zeyna, samo okupljaš neke momke oko sebe. Ni sa Ajlom i Amnom se ne družiš.", rekla je prebacujući mi.
"Što to tebi smeta? Ajla i Amna su u društvu sa Aldinom i Dadom. Zar se ja ne smijem družiti s Dariom?", pitala sam.
"A šta sam ja ovdje?", uzvratila je pitanjem.
"Pa Dino, ako si s Anesom ne želim da vam smetam.", pokušavala sam objasniti.
"Zeyna, iskreno jesi li ljubomorna?", pitala je.
"Ne. Nemam razloga biti.", odgovorila sam.
"Znači večeras idemo zajedno u klub?", pitala je skrećući s teme.
"Ne. Ne idem u klub.", rekla sam.
"Otkud to? Ti si se, uz Aldina i Dada, najviše veselila klubu?", pitala je.
"Idem večeras s jednim Beograđanom u grad.", odgovorila sam.
"Kako misliš s Beograđanom? Zeyna prvi put vidiš nekog momka i odmah ćeš izaći s njim?", pitala je zaprepašteno.
"Jesi li mi ti mama Dino? Ja nemam pravo uživati ovdje?", pitala sam ustajući.
"I Mustafa bi ti to isto rekao da je tu.", viknula je za mnom.