Nakon par predavanja otišli smo na koktel koji je organizovalo to njihovo studentsko udruženje. Uzela sam staklenu čašu sa gaziranim sokom i jedan sendvič sa piletinom. Sklonila sam se da ne bih ni sa kim morala razgovarati i uživala u jelu. Bila sam jako gladna, a glava me idalje ubijala.
Tada mi je prišla Dina.
Sijala je od sreće, nosila je sivu rolku i bila malo jače našminkana. Često mi je ličila na neku glumicu. Također je u ruci držala sendvič i čašu bijelog vina.
"Ti piješ sok?", upitala je začuđeno grizući svoj sendvič.
Klimnula sam glavom.
"Sinoć sam previše popila, nisam spremna za još alkohola.", odgovorila sam.
"Gdje si bila sinoć? Cijelu noć si ostala Zeyna. Čak ni Mustafi nisi odgovorila.", rekla je.
Zar je zvao? Pisao? Odakle ona to zna?
Kao da je vidjela šta se pitam odgovorila je.
"Zvao te, pisao i poruku, ali nisi bila dostupna. Zato je nazvao mene.", rekla je.
"I šta si mu rekla?", pitala sam i otpila gutljaj svog soka.
Znači, makar malo mu je stalo do mene, čim je zvao Dinu.
"Rekla sam da si upoznala nekog Beograđana i da si s njim vani. Ja sam se oko ponoći vratila iz kluba.", rekla je.
"I šta je rekao?", kao i uvijek sam glumila nezainteresovanost.
"Da te pripazim.", rekla je i u istom času prekrila usta rukom.
"Šta je?", pitala sam.
"Nisam ti to smjela reći, rekao mi je da ti kažem samo da te tražio.", rekla je.
Nasmijala sam se njenoj dječijoj iskrenosti i zagrlila je jednom rukom
"Dino, šta misliš da ručamo vani? U Beogradu smo.", rekla sam ushićeno.
Klimnula je glavom i povela me ka glavnom dijelu sobe da me upozna sa nekim studenticama.
Nakon tog druženja otišle smo u šetnju centrom. Družile smo se baš kao da smo u Sarajevu. Šetale smo ulicama i zastajale pred ponekim izlogom. Konačno smo izabrale jedan restoran iz kojeg smo imale pogled na ulicu.
Naručile smo jelo i izabrale sto do prozora.
"Zeyna, da li je vrijeme da mi ispričaš ko je taj tip kojeg si upoznala i gdje si bila cijelu noć?", pitala je.
Znala sam da nema zle namjere u njenim pitanjima, ali mi se ponekad njeno pokroviteljsko ponašanje nije sviđalo
"Moram li ti ispričati?", pitala sam.
"Ne moraš, ali sam ti najbolja prijateljica. U čemu je problem da mi se povjeriš?", pitala je.
"Upravu si.", nasmijala sam joj se i stisnula joj ruku.
"I ne brini se.", dodala je.
"U vezi čega?", pitala sam.
"Neću reći Muletu.", odgovorila je i namignula mi.
U tom trenutku nam je konobar spustio jelo na sto te smo iskoristile par minuta da se u tišini posvetimo ručku.
Imala sam neki čudan osjećaj u vezi Nikole, ali sam ga svim silama ignorisala.
Šta mi loše obično druženje može donijeti?
ČTEŠ
Svjetla velegrada
Romance- Roman "Svjetla velegrada" priča je o studentici književnosti koja dobija ponudu da posjeti grad svojih snova. Da li će je finansijske (ne)prilike spriječiti da ode ili će Zeyna ipak pronaći neki način? Muško - ženska prijateljstva, neostvarene lju...
