Sivi zidovi izgledaju tako obično i čovjek se vremenom navikne na njih. Čak i pretjerana buka koja se okolo odvija nešto što se vremenom stopi sa umom i postane zanemarljivo, kao što je vazduh koji udišemo. I sloboda je zanemarljiva sve dok se ne nađemo zarobljeni među ovim zidovima. Do duše, ne mora čovjek da bude samo zarobljen fizički, zar ne? Mnoge i još teže rešetke se nalaze u nama. Stvorimo ih zbog sebe samih i najčešće nesvjesno, ali to je ono što nas održi normalnim u ovim okolnostma u kakvim sam ja sad.
Dižem tegove ispružen na dasci za vježbanje. Mišići mi vrište od napora, odavno sam prešao granicu normalne izdržljivosti i već sam pri kraju. Čuvar koji šeta oko mene već me dva puta opominje da stanem, ali me nije briga. Odavno me nije briga nizašta.
"Torn, spuštaj to! Ne mogu tvoju guzicu vući nazad u ćliju kad se srušiš dole" i ja mislim da ne bi mogao, pa vraćam tegove na njihovo mjesto i obrišem znoj sa čela. Moje nekad prosječno tijelo sada je skoro duplo veće, većim dijelom prekriveno tintim iako imam jos slobodne kože. Stotinu deset kilograma čistih mišića na visinu od stotinu devedeset pet centimetara. Čak i ja sam znam da sam ogroman.
"Gotov sam za danas" uzmem bocu vode i pogledom pređem po dvorani gdje još desetak zatvorenika vježbaju.
"Još malo i vani si. Za ćutljivog gada dobro si prošao" moja masa je uglavnom držala sve ostale podalje, a ja sam se držao dalje od problema, koliko sam mogao. Nije uvijek bilo sjajno. Bilo je vremena kad sam znao da svoju frustraciju liječim na gadovima koji su to zaslužili a čuvari su za takve držali oči zatvorene.
"Moram se oprati" samo sam mu to rekao jer ne želim pričati uopšte sa njim. Ovih nekoliko dana su mi se baš oduljili. Nekako su i ove četiri godine prošle brže od ovih sedam dana koji su predamnom. Ne znam kako svijet izvan ovih zidova uopšte izgleda nakon skoro pet godina. Sven i moji roditelji su mi bili jedini koje sam viđao za to vrijeme, ali i njih rijetko. Nisam želio, ali sam majku i oca zvao jednom sedmično. Sven je najuporniji. Ne odustaje, dolazi sedmično dva puta, ostavlja mi pisma, nešto odjeće i moleći me da se vidimo. Odbijao sam.
Nakon tuša i ručka, bio sam u svojoj ćeliji, čitao novine i slučajno naletio na članak u kome se odaje priznanje doktoru Robertu Svift za najuspješnijeg internistu. Koža mi se naježila, a dah mi u momentu zastao. Nisam htio da se prisjetim. Htio sam da ugasim misli i da ih ona ne preplavi ali su sjećanja bila prejaka. Dugo sam ih držao daleko , ali očito nedovoljno. Ne želim je se sjećati. Ne želim je ni vidjeti. Nije bila tu kad sam je trebao, okrenula mi je leđa i nije mi vjerovala. Iznevjerila me je, slomila me i izdala. Preklinjao sam joj da mi vjeruje...
"Derek... Hoćeš dim"Roki je zatvorenik iz susjedne ćelije i neko ga uredno opskrbljuje sranjem zbog kojeg sam ja ovdje. Ja se jebeno ne drogiram, nikad nisam ni imao neku vezu sa tim ali su mi uredno smjestili. Samo zato što sam znao one koji su se bavili tim.
"Povuci koji dim za mene, seronjo. To će te ubiti jednog dana" on mi se naceri, uz to reče još nešto o boljoj robi, ali se nisam htio baviti njim. Nisam imao živce za za gluposti, a on je bio tip koji je gluposti cijelo vrijeme pravio, a da ne spominjem koliki je kavgadžija. Već je dva puta dobro premlaćen.
Zgužvam novine u loptu i bacim ih u kantu za đubre. Kad izađem odavde, planiram svesti račune i svo smeće u mom životu ovako uredno baciti.
Ja sam Derek Torn, odležao sam kaznu ni kriv ni dužan ali zato kad izađem iza ovih zidova planiram osvetu. Osvetiću se onima koji su mi ovo uradili, onima koji su me izdali i njoj...
Ja više nisam onaj naivni glupan koji je spreman pomoći svima i zaštititi svakog ko to od mene zatraži. Mnogo toga se promjenilo, niko više nije isti, a ja sam samo jedan od njih. Lako sam mogao podnijeti sve, one koji su me batinama sredili, one koji su me ovdje smjestili, ali izdaju one koju sam volio više nego sebe ne mogu. Sve što je nekad bilo bijelo, sad je crno, sve što sam nekad osjećao sad je ugašeno... Dajana, ja stižem i nećeš mi se samo tako sakriti...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Slobodno podijelite vaše mišljenje sa mnom o ovome... Morala sam probati <3
