24. Derek

4.1K 331 10
                                    

Ne mogu da se pomjerim a to dođe totalna suprotnost mojoj potrebi kad se probudim. Ukočen sam ili bar misli mda jesam, ali iz nekog neobjašnjivog razloga ne vidim. Usta su mmi suha, moram da pišam, a neobjašnjiva mučnina mi se komeša u stomaku i čini mi se da ću povratiti. I glava me boli, jedva mogu da je pomaknem lijevo i desno,ali samo malo i tad mi se malo po malo mutne slike krenu nizati u slajdovima nazad u um. Vozio sam prema kući mojih roditelja. Htio sam da odem i da ih vidim, ali su me presreli na pola puta. Crni džip i još dva autombila su me pratili, a posumnjao sam kada sam krenuo sporednom cestom i tu sam pogriješio. Moja pratnja je nestala, a ja sam bio u klopci. Zašto sam još uvijek živ i gdje sam? Kakav je ovo miris ovdje i previše je hladno. Jesam li to go ili mi se čini. Podigao sam glavu i bol je prostrujala kroz nju kao da me neko udario čekićem. Četiri gorile su me savladale i uboli su me u vrat. Drogirali su me. Ključ iz želudca je postao nepodnošljiv i povratio sam svuda po sebi. Tada sam shvatio da sam go, ne znak da li skroz ali nemam gornji dio ni hlače. Vezan sam za nešto i ne mogu pomjeriti. Ponovo sam povratio izbacujući sve iz sebe. Nisam bio ovaav ni kada sam bio najpijaniji u životu. Ne mogu smiriti želudac.

Nešto je šklocnulo, a potom se čuje otvaranje i opet škljocanje. Bat sitnih koraka se čuje oko mene, ali niko ne progovara. Prokletstvo. Jesam li kod njenih roditelja, ako jesam gdje sam to tačno? Tada sam na sebi osjetio hladnu krpu.

„Gdje sam i skini mi ovo da vidim ko si?" neko me čistio i prao, nije progovarao ni jednu jedinu riječ. Jesam li lud ili mi se čini da se neko poigrava mojim umom. „Skini mi povez sa očiju. Hoćeš li? Ne znam zašto sam ovdje?" nešto je zašuštalo, a taj neko je i dalje čistio moju povraćku sa mene. Po načinu na koji radi, čini mi se da je žena, još ako se u obzir uzme sitan korak i ne tako grub pritisak po mojoj koži. „Reci mi gdje sam. Ko me doveo ovdje?" i dalje je muk. Očito od nje neću dobiti ni jednu prokletu informaciju. Stisnuo sam zube pokušavajući ne odati strah kada sam osjetio hladan metal na mojoj koži. Imao sam do tad bokserice, ali odjednom su i one nestale. Isjekla je sve sa mene nečim je obrisala i moj ponos, a potom je nedugo zatim izašla i ostavila me samog. Mogla je bar nečim da me pokrije, jer me ova izloženost činila ranjivim koliko god ja želio da nije tako. Ne stidim se svog tijela, ali vezan sam. Ostavljen na milost i nemilost gdje ne mogu da se branim ni od čega. Trgnem ruku, ali nešto se ureže u moje zlobove i shvatam da nema svrhe da se backam i trošim snagu jer ne mogu ništa povodom ovog da uradim.

Ne znam koliko je vremena prošlo od kako je ona žena otišla ali osjećao sam bol u mišićima od neprirodnog položaja. Svaki udah mi je postao previše težak a u ustima sam imao odvaratan miris povraćke. Čuo sam još jedno otvaranje i zatvaranje vrata. Ovaj put to nije bila ista osoba, ali je odmah došla do mene. Opet sam osjetio hladan metal nečeg tankog na sljepoočnici i znao sam da su makaze. Brz rez i tkanina se olabavila a moje oči su bile slobodne i u velikoj borbi da se priviknu na svjetlo koje je bilo upereno u njih. Pokušao sa da okrenem glavu na drugu stranu ali nešto mi je držalo vrat i nisam mogao baš dobro da vidim. Svjetlo je ugašeno i odjednom sam odahnuo od olakšanja i kada sam ga ugledao muškarca nagnutog nad mene znao sam u kolikoj sam nevolji i sve moje slutnje su dobile svoj oblik i ime. Dvoje ljudi koji me mrze, oni koje sam ja trebao da sredim i oni koji će srediti i nju ako joj Sven dozvoli da se vrati.

„Zdravo, Derek. Dugo se nismo vidjeli" njegov osmjejak na lijevo je bio iritantan, a stav nadmen, ali on je djelovao drugačije nekako ne znam kako.

„Jebi se..." ispljunem a on se odmakne i donese mi čašu vode zajedno sa slamčicom.

„Pij. S obzirom koliki si nered napravio ovdje izgubio si mnogo tečnosti, ali ne krivim te. Mnogi su to gore podnijeli" sumnjičavo sam gledao u vodu, ali moram isprati ovaj odvaratan ukus u ustima. Povukao sam vodu kroz slamčicu i promućkao je a potom ispljunuo na Roberta. Opsovao je nešto i ustao, skidajući bijeli mantil sa sebe.

Još te volim Where stories live. Discover now