Prošla je cijela nedelja od one krađe u klubu i Sven je vratio sav novac koji smo ja i David odvojili da bi pokrili manjak. Čak je i preplatio rekavši da nikad u novcu nije bio stvarno problem. Ono što mene od toga dana muči je Derek. Nije ga bilo tri dana, potom je došao i radili smo zajedno jednu noć, a potom sam ja dobila dva dana slobodno. Previše se povukao ako mene pitate i taj privid mira koji je oko mene sklopio me nikako nije zavarao. Čekam samo trenutak kada će da krene da me muči. Nije važno da li će to da bude kroz dodire kao one noći ili na neki drugi način. Uz to sam prihvatila Davidov prijedlog da se nađemo na večeri večeras i kako vrijeme odmiče, čini mi se da sam napravila glupost pristavši na to. Nisam ga pitala gdje me vodi samo sam htjela da vidim mogu li bar na prijateljskoj osnovi da se družim sa njim, ne vjerujem da će se desiti nešto drugo. I sad kada pomislim na Derekove ruke na meni koje su me grubo dodirivale, imam osjećaj da sam pala u koprive i da me sva koža svrbi i peče. Ne mogu se otresti od toga žarenja. Najgore od svega je to što sam ga željela... Svaki taj dodir koji mi je dao bio je poput melema, iako grub ja sam bila spremna da zamolim za još. Niko me nije dodirnuo na bilo koji način osim njega. Nije bi bio prvi koga sam imala ali je bio jedini vrijedan da sebe cijelu dam u to i suprostavim se svojoj porodici po pitanju te veze. Nisu se slagali sa tim, ali mene nije zapravo blo briga. Sve o čemu sam razmišljala je bio on i kako ću jednog dana da postanem njegova supruga i izrodim mu djecu. Sve su to samo ostali pusti snovi i neostvarene želje. Bez obzira što sam za dio njih imala šansu i nju su mi uzeli.
Kako se obući za izlazak kad ne znam gdje idemo? Mislila sam da će se nivo uzbuđenja zbog istog malo povećati ali ja sam izgubila i ono malo volje što sam imala. Ako ovo nije problem ja ne znam šta jeste onda. Iz ormara izvučem hlače i košulju. Navučem ih na sebe i nađem ravne cipelice Izgledam preobično. Ne posjedujem ni jednu haljinu, ni izazovnu ni elegantnu ni onu za bilo koju priliku... Više sam po tom pitanju muško nego žensko. Pokupim kosu u rep, pa se sjetim da je najčešće na poslu nosim tako onda je pustim. Nanesem maskaru i sjaj za usne i spremna sam. Davidu sam dala svoju adresu čekam samo da pozove da je stigao. Moram ga pohvaliti za tačnost. Stiže u minut.
Iznenadila sam se kada sam vidjela kakav auto vozi, s obzirom na mjesto gdje radi. Mercedes kabriolet je lijep ljubimac, ali veoma skup. Možda ga je iznajmio ili posudio od nekog čisto da me impresionira. Međutim, to kod mene ne prolazi.
„Zdravo Dajana" izašao je da mi džentlmenski otvori vrata i odahnula sam kada sam vidjela da je i sam opušteno odjeven. Traperice i majica kratkih rukava. Ono što me u svemu ovom kopka je to što on očigledno dobrostojeći a meni se prestavlja drugačije. Šta ja o njemu znam osim imena i mjesta gdje radi? Ništa.
„Dobro veče" uhvatio me za ramena i utisnuo blag poljubac u obraz. Iznenadio me, pa sam se zbunjeno osmjehnula.
„Predivna si" pogledala sam u pod. Ne sjećam se kada mi je neko rekao da sam predivna. Derek nekada davno.
„Hvala. Ni ti nisi loš" sjela sam i zakopčala pojas a on je zatvorio vrata i vratio se na svoje mjesto. Nisam bila tip cure koja je brbljala neprekidno a tišina između nas je bila neugodna. Bili smo bukvalno stranci koji su se vozili kroz grad.
„Rezervisao sam nam mjesto u jednom restoranu. Nije fensi ali je dosta posjećen" osmjehnem se i molim se da ne vidi koliko mi je neugodno.
„Nisi morao. Što se mene tiče, mogli smo i u obližnji fastfood. Nisam uopšte izbirljiva" on se nasmije. Stvarno je lijep kada se iskreno smješka.
„Djevojka po mom ukusu. Pravo si osvježenje, ali bih volio znati nešto više o tebi. Ime i prezime sam saznao na poslu, a moram priznati da i nisi baš društvena" treba imati hrabrosti za reći tako nešto nekom koga zapravo ne znaš.
