„Mala... Nemoj da se ljutiš, ali volim te i ovo je najbolje trenutno. Htjela si da ideš svakako, a sad smo samo to ubrzali malo i sve će biti u redu... Zabavi se, potroši nekog idiota, popij koju više..." Svena ova situacija zabavlja, bez obzira što u njoj nema ništa zabavno. Derekovo režanje je dovoljno glasno da se Sven nasmije, vozač nas pogleda u retrovizor, a ja okrenem glavu od svetrojice. Kroz misli mi prolazi sve što se desilo prošle noći i ranog jutra. Sven je ostao bez kluba zato što sam doslovno ukrala stvari iz kuće mojih roditelja. Stvari koje ne bi smjele da postoje uopšte. U mom stomaku je čvor i imam osjećaj da bih se mogla ispovraćati samo da se iznerviram oko neke gluposti još. Nalazimo se u sred nereda koji ne razumijemo, a borimo se protiv vojske koju ne možemo pobijediti. Hoće li sve ovo biti uzalud?
U ruci držim lažni pasoš, imam crnu periku i obučena sam kao prosjak. Letim u Vegas koji sam jedva izvukla od Svena kao uslov za odlazak, a privatni avion na koji ću se ukrcati za manje od pola sata već čeka. Ovo je kukavički potez, to osjećam u sebi, ali jedini normalan koji mi može sačuvati život iako su šanse pola pola. Mogli su nas pratiti dovde, bez obzira što je Sven izveo sva ona prekrcavanja iz automobila u automobil i zamjenom osiguranja.
„Sven, začepi više jebote. O kakvom trošenju ti pričaš? Dajana je moja" na te Derekove riječi ja se trgnem. Ne znam zašto, ali odjednom osjećam da trebam podići zidove oko sebe i ne želim ga blizu. Prošla noć je bila izuzetak od svega i oboje smo svjesni da je to slabost kojoj bismo se predali prije ili kasnije. Ima tu osjećaja, ne mogu poreći, ali bol, nepravda, nerazumijevanje i trenutna situacija su samo prepreka više i trenuto nemam snage da se i sa tim nosim. Da li mi vjeruje sad? Otkrio je dio svega ali sumnja je i dalje tu. Mogu je osjetiti kao hladan vjetar koji me podsjeća gdje sam isa kim.
„Derek, ja sam samo svoja. Ni tvoja ni bilo čija već dugo. Dobar seks ne definiše odnos niti pripadnost. Dovoljno puta sam te vidjela kako guziš djevojke po klubu i znam da shvataš. Zato ne govori da sam tvoja jer oboje znamo da to nije tačno. Ako želim da potrošim nekog, za to mi ne treba tvoje odobrenje i vjeruj mi nećeš mi biti ni na kraj pameti kad se to desi. Jer ja sam i dalje samo ona koja te uništila ili je kći onima koji su te sjebali pa mogu koplja da se lome na meni bez obzira na to ko je kriv..." riječi su spale iz mene i nisam ih mogla zaustaviti. Gorčina je bila prevelika i nije joj bilo više mjesta unutra. Mnogo toga se taložilo i kupilo u meni, taj toksin je morao negdje da izađe. „Moji su me kontrolisali, bez pitanje i bez dozvole, malo po malo me ubijali, to si uradio i ti, a niko od vas nije pitao ni kako se osjećam ni šta želim. Derek, samo odjebi i ne govori mi kako ti pripadam ni šta bi mogla a šta ne" u autu je zavladao muk. Derekov bijes i Svenovo zaprepaštenje su postali toliko nabijeni da je nestajalo vazduha. Možda sam zvučala kao nezahvalna kuja, ali ne mogu više ovako. Znam da je ovo za moje dobro. Znam da bi me i rođena majka ubila da me se dokopa, samo zato što novac voli malo više od mene, ali sam morala da kažem šta mislim o svemu ovome. Derek je mislio da je noć među mojim nogama promjenila sve i da sam zaboravila ono što se dešavalo u poslednje vrijeme. Preračunao se. Ja ga se nisam plašila ni onda, još ga se manje plašim sad. Nisam preplašena djevojčica, nikad to više neću biti. Moraće da nauči da sam žena sa svim svojim elementima i da neće samo tako manipulisati sa mnom niti mi se uvući u život i krevet jer misli da može.
„Dajana, ideš i ne želim da odeš ljuta na mene. Trebamo pričati i trebam ti se izvinuti za neke stvari..." podignem ruku i prekinem ga. Nekad je za neke stvari i previše kasno. Šta mi znači to izvini? Neće izbrisati ništa. Sjećaću se svega, boljeće, nekad manje nekad više ali nikad kao onda...
„Možda jednog dana Derek, ali ne sad. Rekla sam ti da će ti biti žao, nisam li? Pa možda ti se dopadne ona Dajana koja u kući mojih roditelja glumi mene. Drogirana i napola živa mogla bi ti poslužiti kao dobra zamjena" Koliko god izbjegavala da razmišljam o mojim roditeljima i šteti koju su napravili zaposjedali su me i protiv moje volje. Derek me zgrabi za ruku i povuče prema sebi. Bila sam na milimetar od njega. Previše blizu, ali moj bijes je blokirao sve ostale emocije u meni i držao se iznad njih.
