Malo po malo hvatao sam svoju rutinu i prilagođavao se životu koji sam sad imao. Nije bilo lako dovoditi stvari u red, a ona mi je još uvijek bila najveća distrakcija. Od one noći kada sam popustio svojim prirodnim nagonima prema njoj, izbjegavao sam svaki fizički kontakt. Želio sam je tako jako da nisam mogao ni da razmišljam o tome. Ona je od tada igrala u kavezu još dva puta, poslao sam joj četiri koverte sa različitim sranjima. Izgleda kao da mi prkosi i svaki put kada je vidim sve je odlučnija u svojoj namjeri da ostaje jaka i pobijedi u ovoj igri do kraja. Sven me danima izbjegava kao da imam šugu, a uz to radi nešto o čemu gospodin uopšte ne govori. Primijetio sam koliko je postao blizak sa njom, ne znam da li mi je krivo zbog toga ili sam jednostavno ljubomoran i na njega. David se mota oko nje kao ali još ih nisam uhvatio nigdje u akciji, ni da se krešu ni da se ljubakaju. Ako je to zbog mene moram priznati da imaju istančano čulo za opasnost. Ubio bih ga da ga nađem na njoj. Posle one epizode u garderobi, postao sam gore đubre nego li sam bio, a ovih dana sam toliko nervozan jer se sve odvija presporo.
S njom ne mogu da požurim jer mi treba vremena, ali sam primijetio da posle svake koverte koju dobije, ona postaje izgubljenjija. Poslednju je prihvatila najgore. Poslao sam joj slike mog mrtvog brata iskomadanog i svoje. Pretukli su me da sam bio sav u modricama. Nisam se mogao odbraniti. Uz to sam poslao i jednu našu zajedničku fotografiju od ranije, a imam ih još. Ja nisam mogao da se odbranim od svega što me snašli, pao sam u zamku iz najboljih namjera. Zato onaj koga lovim večeras mora da bude u istom stanju, živ, ali da preklinje za smrt.
U uličici je mrak, ovakvi krajevi su uvijek problematični jer se tu muvaju oni koji se bore za preživljavanje. Tip je živio u oronuloj kućici i nikad nije bio sam. Večeras imaju očito privatnu žurku jer ih se skupilo nekoliko i samo odlaze i dolaze. Čekam svoju priliku i da on ostane sam. Imam cijelu noć na raspolaganju. Uzeo sam slobodno veče, prvo od kako sam izašao iz zatvora. Planirao sam dugo kako ovo izvesti i ovaj pristup se čini najpogodniji, ali i najrizičniji. Može me vidjeti bilo ko, prepozati isto, pa mi je svejedno ako se to i desi. Šta još mogu da izgubim što već nisam? Ništa. Da me vrate među rešetke, svi bi ostali mirno živjeli, ovako je samo preživljavanje i čekanje da dođem po njih iako oni to ne znaju.
Grickao sam sjemenke i pratio razvoj dešavanja. Bez muke sam shvatio da dila drogu, jer su se u kući smjenjivali ljudi i kratko se zadržavali, a kurve koje se prodaju za fiks su čekale u redu. Sat otkucava, vrijeme njegovog kraja se bliži. Iznajmljeni auto svakako moram da očistim čim završim sa ovim večeras. Misli su mi odlutale na klub. Ne bih uopšte razmišljao o njemu da ona nije večeras tamo i da se ne bliži vrijeme kada se presvuče i ogoli svoje tijelo za sve prisutne. Ne mogu je zaustaviti da to ne radi, ali me živog ždere. Ne mogu se izboriti sa korijenom onog što je usadila u mene i što ga ja više siječem on se čvršće lijepi za dušu i razvija. Ne želim osjećati ikad više, želim da je mrzim, da je ponizim i slomim. Kao što je ona mene.
Prošla je ponoć i strpljenje me izdaje, izađem iz auta i oprezno pogledam okolo. Nema nikog na vidiku osim nekoliko djevojaka koje rade najstariji posao na svijetu. Ignorisao sam njihovo dobacivanje i pogledao u vrata koja su se otvorila i djevojka je izletjela vani kroz njih, padajući na zemlju. Potom je pištolj opalio iz njenog tijela je protekla krv. Tada sam ga vidio na vratima. Stajao je go do pasa ponosan što je upucao narkomanku i još se nadmeno smješkao. Noćne dame koje su prije nekoliko trenutaka paradirale ovuda su vrišteći pobjegle, a ja sam stajao u mjestu gledajući gada. Zatvorio je vrata kao da se ništa nije desilo i odmah sam krenuo tamo i pokucao.
„Ne jebem...Koji si ti" nisam mu odgovorio nego sam ga odmah nokautirao i prostro se na zemlju koliko je dug. Izvukao sam ga na ulicu i dovukao do kontejnera gdje sam nastavio da ga šutiram sve dok nisam shvatio da je u nesvijesti. Možda i neće preživjeti, ali nisam osjetio ništa. Malo po malo postajem bezosjećajno čudovište koje se hrani krvlju. Nisam to htio za sebe... Odmaknem se od njega i vratim u auto a sa policijom sam se mimoišao na raskrsnici. Jedan manje za mene.
