To je on... Iako u njemu nisam mogla da vidim nijedan jedini trag muškarca koga volim. I ono srce koje je imalo u sebi još jedno zrno nado napokon je prekrio sloj leda i ugušio je. Oči koje su me toliko voljele sada su bile prepune gnjeva i prezira. Dodir pun nježnosti koje moje tijelo pamti zamjenila je grubost i pekao je kao žar, ali ne na dobar način. Ostale su mi masnice na koži. Sad sam nekako svejesnija Svenovih riječi koje je izgovorio. Bio je toliko u pavu a ja sam mislila da preuveličava. Trebala sam ga ozbiljnije shvatiti jer ovo nije ni malo nevino. Nisam znala da je svu ljubav u njemu zamjenila mržnja a svako drugi osjećaj po kojem je bio prepoznatljiv pretvorio se u prezir. Od muškarca koga sam obožavala nije ostalo ništa, pa ni fizički nije bio on. Ogroman je. Život u zatvoru je od njega napravio nekog drugog, a ja sam sve ove godine voljela ideal koji sam o njemu stvorila, Dereka koji je bio moj svijet. Derek Torn je nestao zajedno sa svim onim što sam nekad poznavala. Ovaj muškarac koga sam večeras srela nije bio on. Možda me zato cijela utroba boli, zajedno sa mnogim uspomenama koje su ostale iza nas.
Nisam mogla da spavam, zapravo sam ležala isključena iz cijelog svijeta i totalno bezvoljna. Nisam mogla da se riješim onog osjećaja prevare i prljavštine u meni pa sam odlučila da cijeli dan preležim u krevetu. Telefon je počeo da zvon od ranog jutra i isključila sam ga čim sam vidjela Svenovo ime na njemu. Nisam htjela da razgovaramo ni da uopšte imam bilo kakav kontakt sa njim. On je znao, mogao mi je reći, ali je odlučio da još jednom stane na njegovu stranu I ne krivim ga. Ko sam ja da bi on imao bilo kakvu samilost prema meni? U njegovim očima sam izdajica kao i u Derekovim sve i da nađem način da dokažem kako nemam ništa sa tim niko mi neće vjerovati. Nisam imala pojma da cijelo vrijeme oni misle kako sam ja ta koja je kriva za sve. Nisam uradila ništa.
To popodne Sven je došao na moja vrata i lupao skoro pola sata bez prestanka. Nisam otvorila, potom se vratio kada je već pala noć i ponovio isti scenario. Ne pada mi na um da ustanem i otključam. Spavala sam na prekide i budila se, nekad u suzama nekad samo tupa i prazna. Ne znam šta je od toga gore, da li dok me boli ili dok ne osjećam ništa. Nijedno od toga nije bilo ono što sam zapravo ja. Ja nisam bez emocija i bojim se da bih mogla postati bezosjećajna skroz.
Glad me probudila nešto prije deset uveče. Mrak je u stanu a jedino svjetlo dopiralo je sa ulične rasvjete. Ustala sam i otišla u kupatilo ne paleći svjetlo, a potom u kuhinju. Tu sam morala da ga uključim jer nisam uspjela da nađem ništa što sam tražila. Nisam imala svjež hljeb, a ni volju da skuham nešto. Ne ide mi se vani pa sam uzela jogurt i isjekla bananu u njega. Čisto da mi stomak ne bude skroz prazan i da pregulim noć. To je moje vrijeme, tada sam radila i vjerovatno ću da budem budna do sutra ujutru, do vremena kada bih došla sa posla. Upalim TV i opet pogasim sva ostala svjeta. Mrak smirujuće djeluje na mene. Umjesto da me to uplaši, daje mi osjećaj sigurnosti. Mrak krije mnoge tajne. Moje neće ni osjetiti.
Do ponoći sam se držala dobro. Gledala sam nekakav film i emisiju o kuvanju kad bi počele reklame. Onda je neko zalupao na vrata.
„Dajana, Viki je. Otvori molim te" odakle ona ovdje i u ova doba? Požurim da joj otvorim ali ona nije sama.
„Ona može ući, ti odlazi" povučem Viki unutra, ali Sven nas obadvije ugura i zaključa vrata.
„Moramo razgovarati..." ona stane između mene i njega.
„O čemu? Derek se vratio, paradira tvojim klubom kao osiguranje a ti si je držao tamo da se on može istresati na njoj iz samo njemu znanih razloga. Ni to što si me izvukao iz kluba i natjerao da dođem ovdje samo da bi ti smirio svoju savjest neće proći nekažnjeno. Vidiš li na šta ona liči? Koji kurac vi mislite da ste?" bjesna Viki je kao pitbul. Rastrgaće ako mora i nema izvinjenja za to.
„Jebote, ajde ušuti. Nisam imao zle namjere, dobro možda jesam na početku jer mi se svidjela ideja da je Derek nađe tamo i da izravnaju račun. Istina je zapravo da ona nije imala ništa sa tim..." vidim da ga Viki sumnjivo gleda. Ne vjeruje mu baš kao ni ja što mu ne vjerujem.
