Sloboda je nešto o čemu sam maštao pet godina i kada sam se na kraju našao izvan onih zidova umjesto da slavim ja sam sebi dao zadaću koju sam morao da obavim što prije i da nastavim da živim dalje. Jednom kada se svedu stari računi moći ću mirno reći da sam postigao nešto i da sam ostvario dio planova koje sam kovao skoro pet pet godina. Svaka ta godina je bila kao nečijih deset i čovjek na onakvom mjestu brzo i odraste i ostari. Nagledaš se svega i proživiš svašta a na kraju i sam postaneš zvijer kakva nisi ni sanjao da ćeš biti. Kad osveta bude kompletna i ja zadovoljan tada će svijet postati bolje mjesto. Do tad u njemu hodaju smradovi koji to ne zaslužuju.
Vani sam cijelu sedmicu i za to vrijeme sam prikupljao podatke o bandi koja je ubila mog brata Toma, prikupljao sam podatke i o porodici Svift, ali u svemu tome mi je Sven pružao podršku, zapravo u skoro svemu. O njoj nisam mogao naći skoro ništa jer u zadnje tri godine kao da je u zemlju propala. Otišla je iz roditeljske kuće nakon što je završila fakultet i nije se vraćala, a privatni detektiv koji je radio na tim informacijama tvrdi da nije napustila državu. Neću odustati dok je ne nađem koliko god to trajalo, a onda će mi platiti za sve. Sven je nekako sam saznao datum mog oslobađanja i dočekao me vani a potom i odvezao do kuće mojih roditelja.
Majka je plakala satima, a otac jedva da je nekoliko riječi sa mnm progovorio. I sam je rekao da imamo vremena i da se mnogo toga promjenilo ali nekako sam ja najviše postao neko drugi. Nisam mogao da ostanem sa njima, pa je Sven i to lako riješio. Iako sam bio totalni kreten prema njemu, on se i dalje ponašao prema meni kao da nisam godine proveo u zatvoru i kao da je sve po starom.
„Buraz, vrijeme se ne može vratiti, možeš samo naprijed a ja ću t u svemu pomoći. Braća i u dobri i u zlu. Jeste da si šupak prve klase ali ja razumijem. Zato ću te uvesti u posao, a i tvoj otac će takođe ako želiš da i dalje vodiš njegovu malu firmicu" to su bile njegove riječi isti dan kada sam izašao. Nisam ništa na to rekao ali sam shvatio da život nije stao i da se svemu moram prilagoditi.
Zato sam večeras u njegovom klubu koji je on otvorio samo nekoliko mjeseci nakon što sam ja zatvoren. Od običnog lokala je napravio spektakl, ne zanima me na koji način ali je uspio. Nisam ni glup ni praznoglav, ali moj buraz nije baš čist pred zakonom ššto je pokazalo i ovo što sam vidio večeras. Klub jeste vrhunski, od uređenja pa do svakog zaposlenog, ali, ovdje u ovoj sobi gdje nas nekoliko sjedi i pije dok lake žene čekaju da ih se pozove na zabavu, znam da se odvija još mnogo toga. Jednog dana i on sam bi mogao da ode na isto mjesto iz koga sam ja upravo došao. Ovdje sam večeras zato što sam odlučio da preuzmem posao u obezbjeđenju jer nisam spreman da vodim ovo mjesto što ne znači da jednog dana neću biti. On je uložio dobar dio i mog novca ovdje, ali neka se on za sada bakće papirologijom jer ja imam nekoliko stvari za obaviti prije svega toga.
Hostesa ili konobarica koja večeras donosi litre alkohola ovdje je veoma privlačna i vidim na koji način me gleda, ali nema šanse da će se desiti to što ona priželjkuje. Ženu nisam dotakao pet godina, kad već moram da zadovoljim svoje niske strasti radije ću da uzmem neku bez imena i lika koji moram pamtiti, a zaposlene ovdje ne krešem. Prvo i osnovno pravilo.
„To je Beka. Zgodna mala, ali ne bih volio da je okreneš... Teško je naći poštene radnike, a uz to imam iznenađenje za tebe. Moraš upoznati sve zaposlene i to ćemo obaviti narednih dana" on se znalački naceri a ja ga ozbiljno pogledam.
„Nisam tip za iznenađenja" znam da zna to ali osmijeh mu postaje širi i nekako mi uspije zagolicati znatiželju.
„Ovo će ti se dopasti... Vjeruj mi. Mislim da ćeš mi biti na kraju i zahvalan" ne znam baš. Moj i njegov pojam iznenađenja se jako razlikuje. Ali neću saznati dok ne vidim zar ne?
