Ne osjećam se dobro, ni fizički ni emotivno. Sve mi se polako sastaje i čini mi se da bih svakog momenta mogla da se raspadnem u hiljadu dijelova. Svaki novi dan očekujem neku novu navalu terora na mene i po prvi put razmišljam kako bi bilo dobro da odem odavde i da se posvetim sebi samoj. Možda stvarno trebam novi početak negdje daleko kako bih napokon i sebe pomjerila sa mrtve tačke. Koliko god me Sven i Viki uvjeravali da će sve ovo uskoro proći, ja kroz svaki podsjetnik doživim sve ono što uporno želim ostaviti iza sebe. Svaki trag prošlosti od koga bježim sada me sustiže i od mene pravi zbrku. Pokušavam se suočiti sa problemima onako kako to stvarno treba ali sam preslaba da napravim krupne korake. Jednoga dana ću i to morati da uradil, ali taj dan još nije osvanuo. Najgore će mi biti stati pred moje roditelje i Dereku reći za bebu, ali mislim da je vrijeme da sve ispliva na površinu. Nemam za šta da strahujem osim za sebe samu. Nemam ništa ni da izgubim, sve je nekako malo po malo nestajalo. Ništa od onog što sam tražila nije trebalo da se desi, ali se desilo. Nisam imala izbora tad, sada ga imam.
Večeras opet od devet radim, ali do tad imam toliko toga da obavim, prvo se moram naći sa Svenom jer me jutros zvao. Dobila sam juče, a danas sam već bolje. Zato sam otišla ranije sinoć, a da budem iskrena, nisam bila spremna da gledam Dereka kako se opija do besvjesti a potom odvodi u krevet koju god stigne. Imala sam dovoljno prestava za svoje oči pa sam i sama počela da ga izbjegavam. Iako on misli da ne znam kako me gleda, sjebao se. Koža me boli od pečenja kad god njegove oči padnu na moje tijelo, a jaka nervoza prostruji kroz mene i protiv moje volje. Ne plašim ga se, ali od sinoć nemam mira... Da li je ono o ubistvu rekao da me prestraši ili je stvarno nekog ubio? Da li sam ja sledeća? Možda ne bi bilo loše da se on uključi u neku terapiju ili nešto slično. Nije sramota potražiti pomoć ako ti je potrebna. Njemu očigledno jeste.
Vratiće ga u zatvor ako je to stvarno uradio. Toliko mi se grud stisnu kada se sjetim kakav je bio onda i kada ga vidim sad. Duša mi plače, i prožme me osjećaj krivice jer nisam bila upornija. Možda ga ne bih mogla izvući iz zatvora ali sam trebala naći način da ga bar vidim i da mu kažem za sve. Nisam znala kako a ni kome više da se obratim jer su me svi zaboravili i presjekli kontakte sa mnom.
Na Svenov prijedlog sam potražila advokata koji je navodno potpisivao u moje ime i zastupao moju porodicu, ali se još prije pet godina odselio iz grada. Bojim se onog što mislim da sam imala pred nosom cijelo vrijeme i to me kopka već par dana. Šta ako moj otac stoji iza svega ovog? Šta ako je moja majka saučesnik u zločinu? Šta ako sam ja stvarno za sve kriva i ako je on zbog mene završio tamo? Samo ima jedna stvar... Moj otac je doktor, jako poznat doktor. Majka isto. Kakvu korist oni imaju od svega toga ako su uradili to? Jedini način da saznam to je da ih pitam, ali nemam nikakav kontakt sa njima... Više od tri godine ja i oni smo stranci, kako da im sad dođem na vrata i pitam ih o tome? A možda i preuveličavam sve... Vrištala bih da mogu, ali nema svrhe. Moram planirati šta sa svojim životom dalje kada jednog dana odem.
Pogledam na sat i vidim da je vrijeme da krenem. Sven je rekao u deset a ja za petnaest minuta moram biti u kafiću. Mogu stići ako se ne zadržim usput negdje. Moram opet da natrpam frižider namjernicama i platim račune. A to mogu kada se vratim.
Svenov auto sam vidjela na parkingu, a on je sjedio u polupraznoj bašti. Pio je kafu i nosio naočare za sunce, čak i u hladovini. Mahnuo mi je kad me ugledao, ali sam mogla po njemu da vidim kako stvari nisu baš dobre. Osmjeh koji je skoro uvijek prisutan je nestao i stav koji ima je otišao u drugi plan.
„Hej Dajana" kratko me zagrli kad priđem stolu i skide naočare. Zabrinut je.
„Zdravo i tebi. Rekla bih da ovaj razgovor neće biti baš ugodan" on odmahne glavom i ja prvo naručim kafu i sačekam da konobarica ode.
„Da li ti je sinoć Derek išta spomenuo?" protrnem na to pitanje. Nesigurno klimnem glavom.
„Rekao je da je nekog ubio...Nije valjda to stvarno uradio" stresem se, a on izvuče telefon iz džepa i otvori članak iz lokalnih novina. Neko je ubio ženu, a neki frajer je gadno pretučen, ne znaju ko je počinilac, a djevojka koja je svjedočila je rekla da je vidjela krupnog muškarca koji je premlatio čovjeka nakon što je ubio djevojku. Muškarac se povezuje sa lancem narkotika i prostitucijom... Kako sam dalje čitala članak postala sam skroz tupa a ruke su mi se zatresle. Nije ga ubio, ali zamalo da jeste. Pitanje je hoće li preživjeti.
