Koliko je potrebno jednom čovjeku da shvati nekoliko osnovnih stvari o životu? Ne sudi nikom, ne uzimaj nikog zdravo za gotovo i koristi svaku šansu kao da je poslednja. Nisam ni pomišljao da ću se naći u sličnoj a kamo li u ovakvo situaciji. Nisam očekivao da ću ikad u životu završiti iza rešetaka pa sam i tamo dospio. Imao sam plan za svoj život. Završiti fakultet, uživati u životu, raditi za svog oca dok ne budem stekao dovoljno iskustva da sve preuzmem sam na sebe, da se zaljubim u predivnu ženu i zavolim je, da osnujem sopstvenu porodicu i da budem srećan. Od svega navedenog sam uspio da dostignem samo dvije stvari, a to je moja diploma i savršena žena, a sve stalo je otišlo u vjetar. Čak sam i ženu koju sam volio cijelim svojim bićem uspio da u cijeloj toj zbrci izgubim, a ona je izgubila mnogo više od toga.
Vrlo lako sam se zaljubio u nju nakon prvog poljupca. Nikad sebi to neću moći objasniti, ali sam je tako jako želio da je to bilo strašno. Volio sam to što me je voljela iako sam bio samo prosječan muškarac kao i mnogi drugi koji su se motali oko nje, a i tad je svima bilo dobro poznato čija je kći i kojim pravcem ide njen život. Mogao sam sve to da prihvatim i da živim sa tim sve dok je u njenom oku blistala iskra ljubavi koja mi je sve na svijetu značila. Znao sam da nikad ni sa jednom neće biti kao sa njom i nisam imao želju da istražujem dalje. Trebao sam je i prokleto sam bio srećan zbog toga. Sad me sve to boli. Uradio sam mnogo stvari kojima se ne ponosim od kako sam izašao iz zatvora, a kruna mojih gluposti je svo ono sranje koje sam istresao na nju. Ni ovo što mi sad rade ovdje me ne boli onoliko koliko me boli duša. Bio sam toliko slijep, upozorila me, ne samo ona nego svi, a ja sam izabrao biti šupak. Sve ovo što mi se događa mogu samo da prihvatim kako kaznu, jer ništa drugo nisam ni zaslužio.
Agonija u kojoj se nalazim postaje nepodnošljiva i vrisak čak i protiv moje volje izlazi iz mene. Previše me peče, mozak mi se isključuje i ne želim da mi rade ovo što rade, a ne mogu da ih zaustavim. Slabost mi obuzima tijelo, ali odmah kroz njega krene neki čudan osjećaj euforije i olakšanja, vruće mi je, pa mi je hladno i sve tako u krug. Roberto i Silvia stoje pored mene svako sa suprotne strane. Ne znam koje od njih dvoje više prezirem. Uzeli su mi ženu i dijete za koje nisam ni znao da postoji, nisu mu ni dali priliku da živi. Ona ubrizgava nešto u moje vene,a on piše na papir. Ne mogu da govorim iako bij htio psovati, svezan sam i ne mogu da se pomjerim. Osjećam se kao životinja, na kojoj vrše eksperiment i svaki puta kada pogriješe ili misle da treba drugačije, oni krenu ispočetka, ali ovaj put je korak dalje i još bolesnije. Na moje krike Silvia se ceri, a Roberto ne podiže pogled. Vid mi se muti a od poslednjeg ubrizgavanja, erekcija je postala prebolna, jedva mogu da podnesem to pečenje. Trebam stisak dole samo da tren prestane inače ću umrijeti od toliko bola. Namjerno mi rade sve ovo. Da ih preklinjem znam da neće prestati, šta god da uradim, ne vrijedi. Pokušam da se smirim, ali ne ide to. Moje tijelo više nije moje.
„Moguće je da je on preslab za ovo jer je dugo bio odvojen od žena. Prejako reaguje. Ovo njegovo stanje bi moglo da potraje cijelu noć, a jača doza bi ga ubila, jer nije ovisnik. Dovedi djevojke" nisam baš mogao da razaznam ni njihove likove više onako kako bih trebao pa sam u misli prizvao jedan koji sam savršeno dobro poznavao i želio. Dajanino predivno lice mi je ispunilo um, ali i nju sam vidio u nekoj magli. Sve me boljelo, a ja sam htio samo da zaboravim gdje sam i pobjegnem sa njom u našu noć. Neću preživjeti ovo ni dobiti priliku da joj kažem da je još volim. Ne tražim više ni oproštaj ni razumijevanje jer ni jedno od toga nisam zaslužio, ali ona bi trebala da zna koliko mi je posebna i koliko mi znači. Te noći jesam bio grub, nisam bio svoj, ali sam vodio ljubav sa njom. Želio sam je, trebao sam je, a na kraju sam je opet izgubio i oni će da pobijede. Uzeće mog malog anđela i uništiti ga, a od ostataka će stvoriti demona kakvi su i oni, izopačenog i zlog, punog otrova i zla. Moram da vjerujem da je snažnija i pametnija od njih i da neće samo tako ušetati u zamku gdje sam i ja sad. Ona ovo ne bi izdržala, a već jednom su je pokušali ubiti na sličan način.
