31. Dajana

4.8K 338 4
                                    

Dugo nisam bila ovako nervozna i osjećam se kao da mi je prvi spoj u životu. Dlanovi mi se znoje, a sa rukama ni sama ne znam kuda bih. Viki je provela dobra dva sata da bi me dovela u red i obećala mi je da neće Svena nervirati... Više nego što to bude potrebno... njene riječi ne moje. Ona me našminkala i shvatila sam da je krajnje vrijeme da se prisjetim kako se neke stvari rade. Dok sam radila za šankom stavljala sam samo osnovno na lice jer nisam islila da mi treba više, ali sad kada se vidim u ogledalu, pogriješila sam. Ona je na neki način sa mog lica napravila čudo i sada izgledam kao stara a. Osim što mi je kosa smeđa i što u ogledalu ne vidim klinku nego ženu koju je život pošteno naučio nekoliko lekcija. Osmjehnem se sama sebi a crveni ruž ruž koji se dobro slaže sa mojom košuljom baš bode u oči. Daleko od mog nekadašnjeg stila ali mi se dopada. Crna suknja do koljena mi grli bedra i dupe,a razrez koji ide uz bedro joj daje dovoljno izazovnosti da ne može biti poslovna kombinacija. Visoke potpetice su sjajan dodatak, pa se samo nasmješim kad se sjetim koliko je Viki uživala u kopanju po mojoj garderobi. Samo je rekla da trebam biti žena i da to budem što prije.

„Derek će i otići, ako ti malo ne požuriš" ušla je bez kucanja i opet zviznula. Uzela sam torbicu sa stolića za šminku i nasmješila se. „Komad si i po. Samo ti moram reći da je i on isto to" Derek je uvijek bio komad i po. Dobro građen i visok, primjerak koji je poželjan i za kojima su žene slinile, a godinama je sao pstao još zgodniji i veći, ali je ipak ostao samo moj.

„Viki, Derek je to uvijek bio..." ona se naceri.

„Ovo će ti se dopasti" krenem za njom i zastanem kada uđem u dnevnu sobu. Sven i Viki postanu u trenu nevidljivi, ali on... Obuzeo me cijelu i u potpunosti. Navikla sam da ga viđam u običnim majicama i trapericama. Taj stil mu je jako dobro stajao i bez dodatnog truda se isticao, ali sad... Jebote...

Nosio je čisto bijelu košulju i hlače, a sako je držao u ruci. Progutala sam slinu dok sam ga odmjeravala ne ispuštajući ni jedan detalj. Podvrnuti rukavi do laktova su isticali tintu po njegovoj koži, a maljice su se vidjele na njegovim grudima dokle je bila otkopčana košulja. Dvodnevna brada mu je prekrila lice, a kosu je gelom namjestio na stranu u jednu od onih modrenih frizura. Izgledao je tako muževno i privlačno da sam jedva mogla gledati u njega.

„Zdravo" promrmljam a on se nasmiješi. Krv mi podivlja i crvenilo mi se razlije po koži.

„Zdravo i tebi" guta me očima na isti način kao što sam je gledala njega,a nakašljavanje me probudi iz bunila u koje sam zapala.

„Društvo... Uzmite sebi sobu koja nije blizu mog stana. Ja više nisam za akciju, a to što radite je napaljujuće" pogledam u Svena koji se naceri pa pogleda u Viki.

„Ništa macane kad oni zatvore vrata za sobom planiram te iskoristiti" odmahnem glavom i već vidim da je Viki u svom modu i da će saSvenom sve biti dobro. Treba mu neko da ga malo prodrma, a ona je dobra u tome.

„Vidimo se kasnije" kažem im i Derek me uzme pod ruku.

„Sutra se vidimo. Ja moram večeras negdje da spavam" došla je za nama do vrata-

„Hvala ti što ostaješ sa njim iako znam da si u fazi velikog spremanja" ona se nasmije.

„Ovo je jedninstven prilika da ga zezam do besvijesti a znam da nisam ugrožena" znam da ga neće povrijediti, ali Svenov kratak fitilj ne pomaže.

Derek nije progovarao dok smo silazili liftom prema izlazu. Ruku je naslonio na dno mojih leđa i tako me držao sve dok nismo stigli do njegovpog automobila.

„Imam nekako čudan osjećaj da će ovo biti duga noć..." zastanem pa ga pogledam. One oči gore, plamte, ali doza nečeg mračnog iza toga prijeti da me proguta. Jesam li najebala ili mi se čini?

Još te volim Where stories live. Discover now