Nešto nije u redu... Mogu to da osjetim u svojim kostima. Od sinoć nemam mira i ne znam kako da ga postignem. Nisam ga ubio, ali je malo trebalo. U šta sam se ovo pretvorio? Sve me ovo guši i propadam, svjestan toga, ali želim da idem do kraja. Kako stati? Ubili su mi brata, uništili me iako nisam uradio ništa i hodaju okolo kao da se ništa nije desilo? Nemir koji mi donosi ta misao se polako uzdiže i kida me, a osjećaj otupjelosti blijedi i nestaje. Ona me budi opet iako ne želim to. Blijede slike prošle noći roje se u mojoj glavi i vidim je ispred sebe kako mi uprkos svemu pomaže. Potreba za mirom koji sam imao uz nju je i sad jaka i ne znam kako da je ugušim. Ni ovoliki prezir u meni ne pomaže mi da se riješim toga. Nije u pitanju samo fizička potreba za ženskim tijelom, ovo je ono drugo. Razoren sam i ne znam se sastaviti. Koliko je trebam toliko je i ne želim blizu sebe. Kako se mogu osjećati tako u isto vrijeme? Razum i srce mi se kose jedno sa drugim, a ja sam se gubim između njih. Zašto je ne mogu samo pustiti? Ne znam... Ne mogu se okrenuti od nje i otići, niti mogu s mirom da je posmatram...
Obišao sam šank nekoliko puta ove noći, ona je večeras drugačija. Umorna je od nečeg i jako oprezna sa nečim. Izraz njenog lica je slika bola. Nije bila takva sinoć, ja nisam ovaj put zaslužan za to i ne dopada mi se to.
„Izađite svi van" Svenov glas se prolomi u sobi za nazor i sam se okrenem prema njemu mršteći se.
„I ja" pitam.
„Ti sjedi i začepi" pogledam ga oštro, ali znam da mu to ništa ne znači. Momci koji su bili tu izašli su i ostavili nas same.
„Derek, slušaj me... Bio si pet godina u ćuzi zbog nečeg što nisi uradio. Hoćeš još dvadeset za ono sranje od juče?" ljut, je zabrinut i vidim da mu je dosta.
„Niko me nije prepoznao. Mogao sam biti bilo ko. Osim toga ko zna sa kim sve on petlja tako da je sumnja na svima" kažem mu. Pobrinuo sam se za tragove a lik mi je bio zaklonjen kačketom.
„Jesam li toliko pogriješio kada si ti u pitanju? Derek, shvatam da te zatvor promjenio, da si postao drugačiji i cijelo vrijeme pokušavam da te shvatim i prihvatim bez obzira na sve" nisam glup. To svi rade.
„Izvini za sinoć... Sjebao sam sve..." pomislim na nju i pogledam na ekran koji pokazuje glavni šank i gužvu kod njega. Dva tipa stoje sa strane dok je treći ušao u šank i Dajanu drži za vrat. Koji klinac se dešava dole? Nisam ni razmišljao mnogo kada sam istrčao i projurio kroz gužvu. Masa se skupila i svi gledaju prestavu koja se odvija.
„Derek, nemoj nikog ubiti, molim te" dokusuriću svakog ko bude položio ruke na nju.
„Sven... Odmakni ljude odavde" samo sam mu to rekao i bez većeg razmišljanja oborio tipa lijevo samo jednim udarcem u vrat onesvijestivši ga. Ne znam šta se desilo sa onim desno, ali sivonja koji je držao Dajanu se okrenuo prema meni.
„Imaš izgleda nekog ko se o tebi brine" on je pusti i ona pade na pod. Lik je nasrnuo na mene ali hrvanje u malom prostoru nije zgodno. Tip je imao snagu ali ja sam bio odlučniji. Zarobio sam ga ispod sebe, lomeći mu ruku na leđima. Dajana je sjedela na podu pored onesvještenog Davida.
„Šefe trebamo ga predati policiji koja je na putu ovamo" gledam u Dajanu i njen pogled pun straha i boli koji i sam mogu da protumačim bez riječi. Ne želi da ga ja povrijedim.
„Vodite ga odavde dok još može ići" u ustima sam osjetio metalni ukus krvi. Rasjekao mi je usnu ili sam se udario od nešto. Dok su momci kupili neželjene goste neko je Davida premjestio u sobu iza i Dajana je otišla tamo. Ovo je bilo rano zatvaranje i gužva se razilazi.
„Jesi li dobro" Svenova ruka pada na moje rame.
„Nisam. Ali ću da budem. Kako je ona" on pokaže preko ramena na sobu iza.
