Mafijašica i budale/ZAVRŠENA

1#

Prije sedam godina

Opet čujem kako se mama i tata deru. Mama je odjednom počela plakati. Provirila sam kroz blago odškrinuta vrata svoje male sobice. Mama je plakala i jecala na podu dok je tata hladno gledao u mene. Silovito je krenuo prema meni.

"Nee!" Mama je povikala i pala na pod od plača pokušavajući mu zaustaviti nogu.

Tata me odgurnuo u stranu i ušao u sobicu. U moj mali žuti ruksak na Pikachua za školu je natrpao neke moje stvari koje su mu došle prve pod ruku. Zatvorio je ruksak i bacio ga na mene. Ruksak mi se pribio uz prsa i prigrlila sam ga sa strahom gledajući tatu. Nije stajao ni trenutka dulje, samo me snažno uhvatio za majicu. Tako me vukao za sobom do ulaznih vrata i otvorio ih.

"Ne! Molim te... Nemoj..." Mama je jedva došla do zraka.

"Ne?! Jedva sebe možemo prehraniti! Ne trebaju nam još jedna gladna usta!"

"Ivane, molim te..."

"Moli Boga da ćemo sutra uopće imati malo kruha na stolu." Hladno je odvratio.

Po zadnji put sam pogledala mamu. Imala je crvene oči, a njezina duga plava kovrčava kosa izgubila je nekadašnji sjaj. Sad je bila raščupana i masna. Haljina joj je bila mokra i poderana. Pogledi su nam se sreli na što je ona još više zaplakala.

"Volim te, Merry." Prošaptala je. "Čuvaj se."

Ništa mi nije bilo jasno. Tata je maknuo pogled s mame i pogledao u mene svojim sivim očima. Nemam ništa zajedničko s njim, osim oči. Imamo identične oči. Dok sam kosu naslijedila od mame. Jače mi je stisnio majicu i bacio van kroz vrata. Za par sekunda bacio je na mene tamnoplavu staru prljavu jaknu koja mi je već bila i premala.

"Sad idi. I ne vraćaj se. Samo si teret svima. Ako ćeš imati sreće i skrivati se, pedofili te neće oteti." Nakon govora je zalupio vratima.

Ustala sam iz hladnog snijega i počela se tresti od hladnoće. Je li moguće da me vlastiti otac izbacio? Nisam mogla plakati. Prehladno je za plakanje. Inače rijetko kad plačem. Znam kako skrivati osjećaje i emocije. Istina, nešto me peče oko srca. Obukla sam sporo jaknu. Uzela sam ruksak iz snijega.

"Super, namočio si se." Rekla sam nezadovoljno ruksaku. Stavila sam ga na leđa i stavila kapuljaču na glavu.

Lutala sam tamnim ulicama. Jedino svijetlo su davale ulične lampe koje su titrale. Jezivo. I hladno. Sigurno je -10 stupnjeva.
Gdje ću prespavati ovu noć? Hoću li uopće preživjeti?
Netko se zaletio u mene i pala sam.

"Jesi dobro mala?" Pitao je muški glas.

"Ne." Namršteno sam rekla i ustala.

"Čekaj malo... Što ti radiš sama vani u ovo doba?" Čučnuo je ispred mene.

"Hodam."

"Gdje su ti roditelji?"

"Što su uopće roditelji..."

Zaprepastio se na moj odgovor. "Pobjegla si iz sirotišta?"

"Nisam pobjegla."

"Imaš li dom?"

"Nisam sigurna više." Malo sam razmislila o tatinim posljednjim riječima. "Aha. Ne, nemam."

"Što..? Uh..." Počešljao se po glavi. "Za početak... Ja sam Teodor. Zovi me Teky." Pokazao je bijele zube. Gledala sam u njega s podignutom obrvom. Pročistio je grlo. "Odvest ću te na toplu čokoladu. Što kažeš? Da mi ispričaš gdje su ti roditelji."

"S tobom? Ne poznam te."

"Ali bi htjela toplu čokoladu." Gledao me sa smiješkom.

"Slušaj me sad. Makni se. Ili ću te prijaviti policiji. Ti si pedofil sigurno."

Počeo se smijati. Zbunjeno sam ga gledala. Ima možda dvadeset godina. "Ma ja sam samo vođa mafije." Slegnuo je ramenima i odmahnuo rukom.

Osmjehnula sam se. "Može onda." Veselo sam rekla. Ne znam što je mafija, ali zvuči fora.

________________________

Evo mene s novom knjigom😁
Započinje malo depresivno i ozbiljno, ali knjiga uopće neće biti takva❤️