Mafijašica i budale/ZAVRŠENA

7#

Ponedjeljak.

Dan u tjednu kojeg najviše mrzim.

Ali onda se sjetim.

Tu je i utorak. I srijeda.

I onda više ne mrzim ponedjeljak tako puno.

Koga ja lažem?

Ponedjeljak je najgori.

Mrzovoljno sam hodala školskim hodnikom tako dugo da sam zaboravila kamo uopće idem. Evo što mi škola radi. Ali ne samo škola nego i ljudi u njoj.

Ne razumijem zašto samo ne možemo spaliti cijelu školu s nepotrebnim ljudima, aka tipovima iz druge mafije. Ali Teky je rekao da bi to bilo stvarno nehumano. I da pokušam biti više humana jer humano je za humane humane koji su humani... Ja ne znam što pričam. Ne zna ni on vjerojatno.

"Merry!!!" Louis je vikao i mahao mi s drugog kraja hodnika. Preokrenula sam očima i teško uzdahnula. Kako može biti sretan sad? Potrčao je do mene. "Znaš što sam upravo saznao?!" Entuzijastično je poskočio u zrak.

"Da Švicarska nema ocean..?" Pitala sam umorno.

"Ne... Ček što?!" Primio se za glavu. "Moj život je bio laaž."

Momentalno sam se lupila rukom po čelu.

"Što si saznao?" Pitala sam u ironiji.

Protresao je glavom. "Da..." Zagledao se u mobitel jer je dobio obavijest. Na licu mu se ponovo pojavio osmijeh i počelo je skakati.

Nezadovoljno sam pogledala u stranu pitajući se zašto baš ja.

I onda se opet sjetim.

Zašto bi bio itko drugi ako mogu ja.

I tu moja pitanja završavaju.

"Aaa možeš li vjerovati!!" Prestao je skakati po hodniku i ignorirao poglede drugih koji se uopće nisu čudili Louisovom ponašanju. "Osvojio samm!"

"Šta si osvojio? Brodić za vodu..?" Podigla sam obrvu.

"Nee još boljee! Plišanog unicornaa!"

Me neko zeza?

"Prijavio sam se za natječaj gdje izvlače pet osoba i ja sam među njimaa! Danas je novi Dan državnosti!"

Ako me itko ikad ostavi bez riječi onda je to Louis.

"Ne želim uopće komentirati ovo. Što si mi htio reći?"

"Tko? Ja?"

"A ne brate tvoj unicorn. Da, Bože ti."

"Hmm... A da. Jetin i Argo su pričali o tome kako sutra imaju sastajanje sa mafijom. U Helioni. Trebali bi reći šefu." Tiše je govorio.

Jetin i Argo su iz druge mafije. I još su mutaviji od Louisa i Čobana zajedno. A Heliona je jedan zapušteni kafić.

"Oni su prirodno glupi i nepažljivi tako da mislim da ne lažu. I da, reći ćemo Tekiju."

Opet je pogledo u mobitel. "Aa poslat će mi ga poštomm. Još danaas!" Opet je počeo skakati.

Do nas je došla Lejla i ironično gledala Louisa. "Opet je osvojio brodić za vodu?"

"Nope. Unicorna ovaj put." Gledala sam Louisa.

"Sve mi je jasno." Protresla je glavu i pogledala me. "Što imaš ovaj sat?"

"Ne bih znala. Pitaj Louisa... Ili bolje ne njega. Pitat ću Ronya pa kad saznam ti javim." Pogledala sam Louisa. "Uh Lujo smiri život. Ajmo na sat." Povukla sam ga za majicu.

Sad, gdje naći Ronya.

"Znaš di je Rony?"

"Am... Mislim da mi je rekao da ide u čitaonicu."

"Ah... Nema veze." Odlučila sam ga nazvati.

Nakon što mi je Rony rekao da nam je sljedeći sat psihologija, otišli smo u učionicu.