Mafijašica i budale/ZAVRŠENA

6#

Slijedili su me do pizzerije Wexor, naše omiljene pizzerije.

"To je pizzerija..?" Lucijan je podigao obrvu.

"A ne. Mrtvačnica."

"Pa bliže je mrtvačnici nego pizzeriji."

"A nisi ni ti daleko od mrtvačnice." Rekla sam i time završila raspravu.

Ali, ne mogu se ne složiti s njima. Ličilo je možda malo na mrtvačnicu. Crna mala pizzerija sa svjetlećim crvenim natpisom Wexor. A umjesto x u riječi Wexor, bila su dva prekrižena križa.

Za ovo mjesto zna malo ljudi. To je zato jer pripada našoj mafiji. Otvorio ju je Teky i zaposlio samo osobe iz naše mafije koje ne idu na tajne misije. Imamo još dosta takvih mjesta po gradu.

Ušli smo unutra i u desnom kutu vidjeli našu ekipu za našim uobičajenim stolom. Stolovi i klupe su ovdje bili posloženi kao u svakoj pizzeriji. Samo što je sve bilo pobojano u crno crvene nijanse. A i zidovi nisu bili ništa bolji. Na stropu je bila disko kugla koja je obasjavala cijelu prostoriju koja je bila u mraku.

Sjeli smo k njima. Vidjela sam čuđenje na licima novopridošlica. Ostali su bili na mobitelima kao i Lejla i ja. Do nas je došla Mirta, konobarica.

"I da čujem, naručujete uobičajeno ili?"

"Uobičajeno." Promrmljali smo.

"A da vidim ja što sve vi nudite." Čoban je uzeo jelovnik i pomno ga promatrao. Mirta ga je gledala s podignutom obrvom.

Lucijan je pročistio grlo, "I nama uobičajeno. Mislim, kao i njima." Spetljao se. Mrko je pogledao Čobana i uzeo mu jelovnik iz ruke.

Nakon što su došle naše pizze počeli smo jesti i razgovarati o nebitnim stvarima.

"Pa... Vi tako inače živite?" Pitao je Lucijan. Upitno smo ga pogledali.

"Kako?" Pitao je Evan.

"Pa ono, kao da se nitko ne brine o vama, imate svoja pravila, samo vam šef govori koji su vam zadatki...? Znate na što mislim..?"

"I idete u školu? Molim te reci da nee." Čoban je držao fige.

"Kak si ono rekao da se zoveš?" Louis je pogledao Lucijana. "A nije ni bitno." Mahnuo je rukom. "Da. Tako nekako."

"Alii ima tu još nešto." Progovorio je Liam.

"Moraš paziti, moramo raditi kao tim, paziti da ne izgubimo živu glavu, puno treniranja, nema pregovaranja i ljutnje." Rekao je Klada. "I da. Ide se u školu."

Čobanu je osmijeh ispario s lica. Isto kao i Lucijanu njegov nepodnošljivi cerek. Indigo je bio ozbiljan i imao neutralan izraz lica.

"U školu ne bi išli da nije potrebno." Rekla je Rafi.

"Tako je." Složila sam se s njom. "Otkrili smo da u našu školu idu članovi nama neprijateljske i druge najveće mafije u gradu. I zato ih sad imamo na oku."

"A u vezi HLG Bokya", Rony je vrtio slamkom po polupraznoj čaši, "da čujemo cijelu priču. Od početka do kraja." Pogledao ih je.

Lucijan je progutao slinu, a Čoban se skamenio. Jedino Indigo je pročistio grlo i započeo.

"Prije nešto više od mjesec dana, nas trojica smo pobjegli iz sirotišta. U onom skladištu gdje ste nas našli, e tamo smo živjeli sve dok jedan dan Boky nije došao i htio nas ubiti jer je rekao da smo otkrili njegovo tajno skrovište. Mi smo ga molili da mu se pridružimo, da nas ne ubije i rekli smo da nećemo otkriti nikome za skrovište. Rekao je da ako na jednoj a ujedno i prvoj misiji prođemo neopaženo, onda mu se možemo pridružiti. To je bilo to kad smo vam ukrali oružje. Boky je shvatio da smo otkriveni i samo pobjegao."

"Hm... Da mi je samo znati," Louis je stavio ruku na bradu kao da razmišlja i zadubio se u jednu točku, "tko je taj Boky?" Pogledao je u nas.

"Da ni ja ne znam."

"Zar ne, tko je taj."

"Ne, nikad čuo za njega."

"Pa... Čekaj što?" Lucijan je pitao u čudu. "Sad ste i mene zbunili."

"U vezi čega?" Pitala sam.

"Pa dečkii zar se ne sjećate." Rekla sam kao da sam se sjetila nečeg bitnog. "Teky ga je jučer spomenuoo."

"Ja nisam slušao."

"Ni ja."

"Tko je Teky?" Pitao je Lucijan.

"A, on je sad na zadatku." Rekla sam.

"Ha? Nisam pitao gdje je nego tko je on."

"Pa on je Teky."

"Vi ste glupi." Mrmljao je.

Došla mi je poruka na mobitelu. Od Tekya. Na brzinu sam ju pročitala. "Šef želi da sutra u 15 budemo u bazi." Namjerno sam rekla šef da ovi ne saznaju da šefa zovemo Teky. Makar da su pametni već bi saznali.

Teky kaže da mi imamo velikih problema u vezi slušanja. Jako lako izgubime koncentraciju, što na sreću nije problem samnom.

"Sutra je ponedjeljak i želim bar malo sna za školu tako da vas napuštam." Klada je ustao.

"Također." Rekao je Rony i otišli su zajedno van.

"Rafi imam jedno iznenađenje za tebe." Evan je rekao Rafaeli na što se ona nasmiješila. I oni su otišli van.

"Idemo i mi." Louis je rekao i pogledao Liama.

"E aloo tko će platiti!" Stela je vikala za njima. Oni su potrčali prema izlazu.

"Ja ne." Nasmijala sam se i otrčala van. Za mnom su došli i preostala trojica dečkiju.

"Hoće nas ona stvarno preparirati?" Uplašeno je pitao Čoban.

"Ma ne brini Čobane, u najgorem slučaju će te zavezati za prugu i čekati kad će prolaziti vlak."

"To je super..."

"Idite vi, ja ću pričekati Lejlu."

Kimnuli su glavama i otišli ostavljajući prašinu za sobom.

"Pa to je strašno!" Vikala je Lejla kad je prolazila kroz vrata. "Nezahvalnici glupi! Kako se samo osuđuju!"

Još je nešto mljela ali ju nisam slušala. Sjela sam na motor i pričekala ju jer uvijek kad je ljuta nije sposobna sama voziti. Reći ću nekomu da joj doveze motor.
Kad je sjela iza mene krenula sam.