Mafijašica i budale/ZAVRŠENA

33#

Prevarila sam se.

Neću preživjeti.

Već se uspinjemo na planinu pola sata. Ali sve bi bilo lijepo da jedno smetalo sa štakama, koje obožava planine, nije pošlo s nama.

Sad to smetalo cijelo vrijeme pokazuje svoj antitalent u pjevanju. Zvuči kao galebovi kad lete po zraku i uznemiravaju ostatak stanovništva.

Ovo je gore nego da me napada medvjed.

"Oooo planinoo! Mi idemoo! K tebi da lovimo, k tebi da plovimo, idemo da te volimo! K tebi da lovimo, k tebi da plovimo, idemo da te volimo! Oooo planino! Idemo osvojiti Alpe!" Louis je pjevao i vidno uživao u tome.

A mi?

Skoro su nam uši iskrvarile.

Blago Kladi da ne mora ovo slušati. On je morao ići pomoći Indigu i Ronyu u nekom zadatku gdje su obojica nešto zabrljali pa ih on spašava sad. I koliko znam, Klada se nije bunio. Čak mu je bilo drago što ne mora s nama. I meni bi bilo. Bilo bi mi jako drago da ne moram slušati Louisa. Zašto ga netko samo ne pogurne da se idiot skotrlja niz planinu?

A sad, zašto je Louis s nama?

Liam se sjetio da bi ga ovdje bilo lakše ubiti. Ima puno više opcija. I više živih bića koja bi to napravila i ne bi završila u zatvoru. Kao na primjer, medvjed, vuk, čopor lisica, još jedan medvjed, pa možda još jedan čopor lisica... Vidite? Puno kandidata.

Ali ako nikog od tih kandidata ne bismo našli, samo bi Louisa, smeće koje se ne gasi, bacili s planine.

Čime se mi bavimo u slobodno vrijeme...

I nešto što nikako neću razumjeti. Kako taj kreten može sa štakama ići po neravnoj planini? Ja sam skoro pala već petnaest puta, a on samo kima glavom i dere se. Neko vrijeme je čak i hopsao ali me raživciralo pa sam ga udarila.

"Merry?" Pitao me Boky koji je hodao kraj mene.

"Što?"

"Znaš kako su šatori za dvije osobe... Pa bi li ti htjela biti samnom u šatoru?" Pitao je nervozno.

Hah.

Kreten.

"Pa naravno da hoću. Sigurno neću biti s nekim od ovih ovdje. Lejla me hoće ubiti, Liam i Lucijan samo jedu onu odvratnu tortu, Louis misli da ide osvojiti Alpe, Čoban izgleda kao da će se svaki čas srušiti, Evan i Rafaela su miljama ispred nas... A Soldex zavlači Lejlu. Mislim da si ti ovdje još najnormalnije stvorenje." Objasnila sam mu.

"A dobro." Nasmiješio se.

Da, dobro.

Zapravo odlično.

Izvrsno.

Tek sad shvaćam s koliko normalnom osobom ću biti u šatoru. Kad pogledam oko sebe čini mi se da gledam u zoološki vrt.

"Planine! One su svježe, one ne bježe, ponekad ne snježe! One su svježe, one ne bježe, ponekad ne snježe! Alpe mi stižemo!" Louis je skočio u zrak.

Je li bi ovo trebalo biti pjevanje?

Jer sigurno ne zvuči tako.

I ovo nisu Alpe... Bar mislim da nisu. Vjerojatno nisu.

Ovo će biti dug put...

___________________________________

I da, promijenila sam sliku Soldexa i Liama, pa da čujem dal su vam ove bolje.

(I sutra počinje škola, ima da se bacim u grabu😩, totalno mi nije nedostajala)

Nadam se da vam se sviđa nastavak😁🌞