Mafijašica i budale/ZAVRŠENA

29#

"Hm..." Razmišljala sam. "Što ti misliš Liam?"

"Ja mislim da je to previše kuglica." Rekao je umorno.

"Hah, ovo će se pamtiti." Gledala sam u ormarić.

Trenutno je pola tri ujutro i nas dva tulipana smo u školi. Nekako sam saznala da je danas Jetinu, idiotu iz druge mafije, rođendan. I sad mu mi opremljujemo i preuređujemo ormarić.

Uzeli smo prepuno malih bijelih kuglica i prosipali mu po ormariću. Stavili smo mu te kuglice u tenisice, dres, pernicu... I sve što smo našli. Po stranama ormarića smo zalijepili papirnate likove iz Disneya jer je Lejla saznala da on mrzi Disney likove. Unutra sam stavila i mali autić koji ću naviti i kad će netko otvoriti ormarić, auto će iz gume uletjeti ravno u nečiju glavu. Auto je metalni tako da su velike mogućnosti da netko (nadam se Jetin) dobi potres mozga.

Zašto to radimo?

Eh. On je nama prošle godine, par dana prije Božića, stavio umjetni snijeg u ormariće pa mu sad vraćamo.

"Tko me tjerao da s tobom idem raditi ova sranja... Mogao sam doma spavati sad." Liam se naslonio na zid.

"Ili biti na hitnom sastanku s Tekijem." Pogledala sam u mobitel jer mi je došla obavijest da nam je netko provalio u bazu. Često se provaljivanje u baze dešava proteklih mjeseci. "Provala na Slander paviljonu." Rekla sam i spremila mobitel u džep. Zatvorila sam ormarić jer smo bili gotovi.

Brzo smo pokupili sve stvari i otrčali iz škole. U auto kojim smo došli, pobacali smo te stvari. Upalila sam auto i brzo vozila do glavne baze.

"Tko i što." Pitao je Liam kad smo ušli u sobu za sastanke.

"Amateri i kristali." Rekao je Lucijan. "Nisu ništa uspjeli uzeti osim vreće kristala."

"Koordinate su vam u motorima. Idu Merry, Lucijan i Liam." Rekao je Teky. "Brzo."

Nas troje smo kimnuli glavama. Došli smo u prostoriju oružja i Giant nam je svakom dao po dva napunjena pištolja.

"Ovo mi je prva misija." Lucijan je trljao ruke kad smo sjeli na motore.

"Ako zabrljaš, ja ti otkidam glavu." Stavila sam kacigu na glavu i krenula.

Gps nas je doveo do napuštene zgrade smještene u nekoj šumi uz cestu.

Polako smo se odšuljali do zgrade.

"Na tri." Rekla sam. "Jedan. Dva. Tri!" Razvalila sam vrata i uprli smo pištoljima u ljude.

Bila su to dvojica odraslih muškaraca. Izgledaju kao mrtvaci. Blijedi su u licu, imaju crvene oči, a neuredna brada i duga kosa samo pridodaju činjenici da su beskućnici i ovisnici.

Jedan od njih dvojice je iz hlača izvukao pištolj i uperio u nas. Lucijan se lecnuo na to.

Preokrenula sam očima i samo ispalila dva metka. Obojica su se srušili na tlo.

"Riješite to. Idem javit Tekiju." Rekla sam i izašla iz zgrade.

Nakon što sam javila Tekiju, Liam i Lucijan su došli do mene.

"Ovo je odvratno." Rekao je Lucijan zgađeno.

"Nikad nisi pokapao nekog?" Liam je podigao obrvu.

"Ne? Jesam li trebao?"

"Ah... Ovo ti je možda prvi, ali ti nije bio zadnji put." Rekao je Liam.

Lucijan je pogledao u mene.

"Stvarno, sad kad si rekao da ti se gadi, vjerojatno ćeš ti u buduće ići pokapati tijela." Sjela sam na motor i ostavila ih.

Nisam otišla u stan.

Imam spoj s Bokijem hehe. Teky ga je pustio na jednu večer iz pritvora i rekao da se smije naći samnom. Samo nitko ne smije saznati za to. Teky ponekad zna biti dobar.

Došla sam motorom na jedno brdo. Pogled je prekrasan. Vidi se cijeli grad. Boky je sjedio na travi i gledao na osvijetljeni grad. Došla sam do njega i zagrlila ga s leđa. Nasmijao se na to.

"Kako to da si izabrao baš ovo mjesto?" Pitala sam sjedajući do njega.

"Jer je pogled veličanstven." Pogledao je u nebo i stavio svoju ruku na moju.

Pogledala sam u pun Mjesec. Ako mene pitate, pun Mjesec je nešto najljepše. Mjesečina je obasjavala Zemlju tako da nismo bili u mraku. Imam osjećaj kao da je dan jer je sve osvijetljeno. Vidim čak i svoju sjenu.

"Merry, jesi ikad razmišljala što će biti s nama? Zar ćemo se zauvijek baviti ovime? Mafijom? Živjeti u nekom potpuno drugom svijetu? Bježati od zakona? Živjeti dva života?" Tiho je rekao i pogledao me.

Malo sam se zamislila. Ovo me ostavilo bez teksta. Nikad nisam razmišljala o tome. Mislim, meni je super ovako. Život pun adrenalina, bavljenje kriminalom, bježanje od policije... Gdje ćeš bolje. Ali što kad odrastem i budem stara? Što kad se više neću moći baviti time?

Uzdahnula sam.

"Ne znam Boky. Nisam razmišljala o tome." Iskreno sam odgovorila. "Ali nije li malo prerano da razmišljamo o tome? Ipak smo još uvijek tinejdžeri."

Natrag je pogledao u zvijezde.

"No meni nije bitno ništa. Samo da si ti uz mene." Nasmiješio se i zagrilo me.

Kako slatko.

Odjednom mi je zazvonio mobitel. Preokrenula sam očima. Koja budala sad želi biti mrtva.

Louis? Što taj kreten hoće.

"Šta je Louis, bolje ti je da je nešto bitno." Javila sam se.

"Merry, imamo problem." Šaptao je. "Nekako... sam završio u zatvoru. Trebam te da dođeš po mene."

Čekaj što?

"Gdje si!?" Živčano sam uzviknula.