Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Zauzela je veliki dio srca.

■ANA POV■

Ana: Ako želiš da razgovarate ili bilo šta drugo, a da mogu uraditi za vas. Biti će mi drago ako mi se obratiš.

Roberto klimne glavom i slegne ramenima, jasno se vidi da je želi, ali izdaja ga previše boli kao što bi i svakoga od nas.

Helena: Mi smo tu za tebe. Nemoj da se osvrćeš na njihova mišljenja što se toga tiče.

Roberto: Oni su u pravu, znam i sam sve, ali zauzela je veliki dio srca da bih je mogao tek tako izbaciti iz života.

Helena: Možda se kaje. Možda i ona sada misli na tebe.

Naš razgovor su prekinuli Hare i Leon koji su ušli u dnevnu sa hranom i pićem u rukama pa njihov pogled na nas dvije nas je nasmijao.

Leon: Gdje ćemo mi sjesti?

Helena rukom pokaže na mjesto gdje su sjedili do maloprije.

Helena: Evo tu.

Hare: Morate se zamijeniti mjesta.

Ana: Ili ipak ne moramo.

Kroz smijeh izgovorom pa se i Helena nasmije zajedno sa mnom, a Hare dođe do mene i podigne obrvu kao da mu ništa nije jasno dok je Leon još uvijek stojao sa hranom i čekao da se Helena ustane, što ona naravno nije uradila.

Ana: Pa ne moramo uvijek sjediti jedno do drugog.

Namignem mu pa dobijem odmahivanje kao povratnu informaciju uz riječi.

Hare: Moramo. Bolje da se same premjestite nego da vas nosimo po kući.

Helena: Izgleda da ne planiraju odustati.

Izgovori Helena i ustane, a Roberto se nasmije.

Hare: Hvala, Helenči.

Helena: Mogli smo ostati u istom položaju..

Leon: Da smo mogli, bili bi, a ne bi sada sjedili kako smo do maloprije.

Ana: Zaista umijete biti nejasni.

Prevrnem očima i otvorim pizzu.

Ana: Dobar tek, ljudi!

Navalili smo na hranu kao da nikada nismo jeli, ali ipak smo to mi. Haretova ruka preko moga ramena nakon završenog jela i pogled na usne su me natjerali da ustanem, a zatim pokažem i njemu očima da ustane.

Hare: Sada ćemo da spavamo jer hoćemo da imamo sto kilograma.

Glasan smijeh je odzvonio sobom, svi smo se u glas nasmijali poslije njegovih riječi. Nisam to ni očekivala, a ni planirala da će tako biti. Mislila sam da će ustati i na fin način se pozdraviti no ipak je to Hare.

Leon: Laku noć, mi ćemo kao familija da ostanemo, a ako ostanem živ, vidimo se kada ustanemo.

Hare: Ma nije Robi toliko strašan.

Potapše ga po ramenu i nasmiju se dok smo se Helena i ja gledale i odmahivale glavom.

Roberto: Ovaj put će da vidi moje pravo lice.

Hare: Koje ćeš sada lice da staviš, brate?

Nastavljali su sa svojim šalama, a moje nestrpljenje je postajala sve manje.

Roberto: Mislim da te čeka Ana.

Okrene se prema meni i samo nabaci osmijeh.

Ana: Hoćeš krenuti?

Leon: Da sam na tvom mjestu, odmah bih krenuo dok je živa glava.

Hare: Tebi ću poželjeti da izvučeš živu glavu večeras.

Smijeh je odjekivao. Osjećala se prijatnost iako sam ga čekala sa sve manjim nestrpljenjem, sreća je u zraku.

Ana: Laku noć, vidimo se sutra. Uživajte!

Izgovorim, a zatim Hare krene za mnom odmah. da sam znala da će ovako krenuti, uradila bih to odmah.

Ana: Idem se istuširati.

Izgovorim kada uđemo u sobu pa krenem po stvari, ali tada čujem zvuk zaključavanja vrata i osjetim stisak na zglobu desne ruke.

Hare: Nećeš.

Okrenem se prema njemu i sudarim sa njegovim tijelom koje je odmah do mene. Kontakt očima je vrištao da se želimo.

Ana: Zašto?

Hare: Poželio sam te se, Ana.

Tiho mi šapne na uho pa pošalje trnce kroz moje tijelo. Rukama uhvati moje lice i ostavi poljubac na čelu zatim spusti pogled na moj nakon čega se stresem od želje za njim.

Ana: I ja sam tebe, ali nije vrijeme sada za to.

Hare: Neće nas čuti.

Odmahnem glavom u negativnom smjeru i ostavim poljubac na njegovom obrazu, a potom izađem iz sobe i odem u kupatilo te se istuširam. Vrativši se natrag u sobu, zateknem Hareta naslonjenog na okvir prozora sa pogledom u daljinu. Zaključam sobu pa mu se približim i omotam ruku oko njegovog struka, a glavu naslonim na leđa.

Ana: Želim sa tobom da pričam o jednoj temi. Mnogo bitnoj za mene.