Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Osvetiti ću svoj život bez njega..

■ANA POV■

Ostala sam sama sa Sarom i samim tim dobila priliku da saznam mnogo novih stvari u životu. Kako će Sara reagovati na neke stvari, a kako ću ja kada čujem njezine odgovore? Raspremala je vrećice, ostavljajući stvari na njihova odgovarajuća mjesta dok sam ja gledala ispred sebe, pravo prema Haretovoj kancelariji. Šta rade? Ima li nešto s čim se bave, a da nam nisu rekli?

Ana: Da ti pomognem..?

Postavim pitanje Sari koja je već sve skoro pa završila. Dobro sam se sjetila da je pitam. Uf, Ana. Tako si odsutna. Moraš se malo posvetiti i sadašnjosti.

Sara: Ne treba, hvala ti. Evo još samo da ovo ostavim i završila sam.

Klimnem glavom potvrdno pa pogledam u nju. Izgleda kao i prije, možda samo s nekoliko kilograma manje. Kroz šta je prošla dok nije bila s nama? Gdje je bila za to vrijeme? S kim je bila? Kako se osjeća nakon Viktorove smrti?

Sara: Hoćeš da nam napravim kavu pa da idemo na balkon?

Ana: Može. Sjajna ideja!

Dođem do nje koja je stojala za radnim stolom pa joj se obratim.

Ana: Znaš, ova kuća nije potpuna bez tebe. Mnogo si mi nedostajala.

Istina je silazila s mojih usana bez problema. Ona je moja najbolja drugarica bez obzira na stvari koje je uradila. To ne mijenja ništa s nama. Ali.. malo sam ljuta na nju jer mi nije rekla da joj se sviđa. Možda smo mogle smisliti neki način da stvari ne završe ovako.. no ipak nije.

Sara: Falila si i ti meni.

Kada se okrene prema meni izgovori riječi koje uzvrate moje emocije pa mi se kratko osmijehne i privuče me u zagrljaj. Uzvratila sam joj odmah, osjećajući se spokojno, ali zvuk proključale vode nas prekine.

Ana: Ja ću napraviti.

Sara: Ako želiš mada sam mogla i ja.

Odmahnem glavom pa uzmem kavu i šećer jer volimo isto zašećerenu kavu te se kroz nekoliko minuta u vrućim šoljicama nalazila naša kava. Sara otvori frižider pa uzme sok potom dvije čaše spusti na tacnu, a sok uzme u ruku kao i fabrički zatvoren keks.

Sara: Idemo?

Klimnem glavom potvrdno u sebi osjećajući koliko mi je zapravo falila i obična kava s njom. Hodala je ispred mene sve dok nismo izašle na balkon, a potom se skloni kako bih mogla ostaviti tacnu na stol. Ubrzo smo sjele na stolice i naš razgovor je mogao početi. Osmijehnemo se jedna drugoj zatim čujem Sarine riječi.

Sara: Znam da ne može biti kao prije, ali potruditi ću se da ti dokažem kako ti nisam mislila ništa loše.

Spustim ruku na njezinu koja se nalazila na stolu pored šoljice s kavom i odgovorim.

Ana: Ne brini se. Znam da nisi imala loše namijere samo te je ljubav zaslijepila da nisi mogla vidjeti šta radiš.

Sara: Ali..

Ana: Na greškama se uči, zar ne?

Njezine usne se blago razvuku u osmijeh pa pomakne glavu gore pa dole uz također potvrđujuće riječi.

Sara: Tako je. Samo voljela bih da mogu vratiti vrijeme i ispraviti greške.

Ana: Vrijeme ne možemo vratiti, nažalost. Ali zato imamo naučene lekcije za čitav život.

Spusti drugu ruku na moju tako da sam osjećala i fizičku toplinu pored one unutrašnje koja mi je itekako prijala. Znam da imam nju, pored sebe i uz sebe. Šta god da se desi više se nećemo razdvajati.

Ana: Kako se sada osjećaš.. mislim kada se dogodilo to s Viktorom?

Nisam željela spomenuti smrt jer nijedna osoba koja je izgubila nekoga tko mu je bio drag, na takav način, ne voli čuti riječ smrt. Znam po sebi. Izgubila sam tatu, ali ne znam zbog koga sam ga izgubila. Dati ću sve od sebe da saznam. Neću odustati od istine. A jednog dana kada saznam, osvetiti ću tatino ime. Osvetiti ću svoj život bez njega, bez njegove podrške.

Sara: Živjela sam u zabludi. Nije to što sam mislila da jeste. Mislim, žao mi je što je izgubio život na takav način, ali..

Ana: Razumijem te.

Sara: Najviše mi je žao što sam vas razočarala.

Ana: Ne brini oko toga. Hare ti je oprostio, a ja se nisam ni naljutila na tebe.

Spusti pogled prema stolu nakon moje rečenice, a onda čujem riječi s kojima saznam zbog čega joj je takva reakcija bila.

Sara: Roberto mi neće nikada oprostiti.

Voli li ga još uvijek? Kaje li se? Njezin izraz lica jasno govori koliko se kaje i da joj nije drago što se ovako ponijela prema njemu. Pogriješila je, ali svatko zaslužuje drugu šansu.