Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Otići i povući tužbu ili ostati pri svojoj odluci?

■ANA POV■

Kada su otišli Roberto i Sara, misli su počele da vladaju sa mnom umjesto ja s njima. Nisam ih mogla odagnati. Šta ako govore istinu? Možda sam naglo povukla potez i ishitreno donijela odluku. Nikada ne bih bila s njim, ali možda nije zaslužio da bude u zatvoru. Ipak on nije ubica mog oca..

Ana: K vragu!

Gledala sam samu sebe u oči preko ogledala i vidjela crnilo. Baš ono crnilo koje je iz očiju iščezlo kada sam shvatila da me ipak voli, koliko god da se opirao, a onda.. crnilo je zamijenio sjaj koji je opet sklonio.. ili sam ovaj put sama sebi naštetila. Slegnem ramenima, još uvijek gledajući odraz bijesa u ogledalu.

Ana: Nisam htjela da patiš. Dobro.. lažem. Htjela sam, ali ne želim više.

Ispala sam glupa. Šta ću sada? Mogu li mu pomoći, ali da me više nikada poslije toga ne vidi? Ne želim njegovo prisustvo.

Ana: Lažem! Postala sam velika lažovčina!

Želim njegovo prisustvo. Želim njegove dodire. Poglede. Želim sve što ima veze s njim, ali s druge strane ne želim. Ne mogu biti s njim jer je njegov otac.. zbog njega nemam oca. Prije ću se odreći sebe nego da budem sa sinom ubice mog oca.

Ana: Svaka ti čast, Ana! Nisi mogla da izabereš goreg momka.

Totalna zbrka mi je u glavi. Ne znam šta da mislim. Trebam li ga kriviti ili ne trebam. Šta uopće trebam da mislim, a šta da radim? Želim da se riješi čitava situacija što prije, ali opet želim da ga kaznim. Ako me je nekada volio, dovoljna će mu kazna biti što me nikada više neće imati.

Ana: Naći ću momka! Biti će ljubomoran.

A da ja odem kod psihologa po terapiju jer ako nastavim ovako neću završiti na dobrom putu.. sigurno. Roberto je ljut na mene, ne želi da me razumije. Kako da me razumije? Povrijedila sam osobu koja nam je svima pomogla, mnogo više nego mi njoj.. ali mene je povrijedio. Dobro. Nije me on povrijedio, ali jeste njegov otac. Zbog njega sam ovdje gdje sada jesam. Sve bi bilo drugačije da imam oca.. a zbog njega ga nemam. Proklet nek si, Uremoviću!

Mogu ga kriviti što nisam imala miran život, ali mu se moram zahvaliti što mi je dao krov nad glavom jer da nije bilo njega.. tko zna gdje bih sada bila i što je još gore, ne znam da li bih bila živa uopće. Dao mi je sve uslove za život. Roberto govori istinu! Govori je i Sara samo što ne mogu to da priznam.. pred njima. Možda me je nekada i volio, barem kao prijateljicu jer.. zar bi sve dao za nekoga tko ti ne znači?

Ana: Izgubila si sve osobe koje si imala u životu.

Mislila sam da mi ne trebaju, ali kada sam ih vidjela ispred vrata danas. Kao da sam poželjela imati kontakt sa Sarom, a i s Robertom. Koliko god da nismo u dobrim odnosima, znam da mi ne misli loše.. kao ni ja njemu. Njegova ljutnja je dozvoljena. Ali kako da mu kažem?

Šta mogu da uradim povodom čitave situacije? Trebam li povući tužbu i skloniti im se iz života ili ipak trebam ostati pri svom izboru.. Hoće li mi se Hare osvetiti, šta će mi uraditi ako povučem tužbu?

Ana: Neće ništa uraditi.

Tješila sam sama sebe, vjerujući u to. Znam da eskalira u situacijama koje ga izbace iz takta, ali da li bi tako bilo i sa mnom? Ne znam. Znam samo da moram nešto uraditi. Odužilo se, a nisam tako planirala. Ili jesam. Ali nakon današnje posjete, sve se uzdrmalo. Pokrenuli su mi i najdalju misao.

Ana: Otići i povući tužbu ili ostati pri svojoj odluci?

Pitanje je koje mi se vrti po mislima. Šta će biti ako izađe iz zatvora, a šta će biti ako ostane? S druge strane šta će biti sa mnom? Što više razmišljam, teže mi je donijeti odluku. Ne znam šta da radim. Mislila sam da je ispravno što ću ga staviti iza rešetaka, a sada se pitam jesam li donijela ispravnu odluku s tim. Šta ako opet uradim pogrešak korak? Nešto zbog čega ću se kajati..