Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Zaslužujemo jedno drugo.

■HELENA POV■
Gledan u Leona koji je došao umoran s posla. Izgleda da mu prvi radni dan i nije prošao baš najbolje, ali osmijehom pokušava da sakrije tragove umora pa me vješto privlači u zagrljaj i ostavlja poljubac u kosi.

Helena: Poslije ručka lezi i odmori.

Odmahne glavom negativno. Odbija moj prijedlog koji je za njegovo dobro.

Leon: Ne želim odmarati. Želim biti s tobom.

Njegov jedan dodir na obraz je doveo do toga da mi kroz tijelo siđu trnci koji ga natjeraju da se strese. Stras. Od prvog dana sam je imala prema njemu i imati ću do zadnjeg. Sigurna sam u to.
Leon: Večeras ćemo odmarati, a nakon ručka ćemo se umarati.

Vragolasto se nasmiješi i ostavi još jedan poljubac u kosi potom ode, a ja se okrenem i napravim nekoliko koraka prema kuhinji s mislima o njegovoj rečenici. Znala sam na kakvo umaranje misli. Želim i ja isto što i on, ali nakon što se odmori. Serviram stol i pričekam da mi se pridruži.

Leon: Mmm.

Kroz zube izgovori. Muževno, seksipilno i da poludim od želje za njim.

Leon: Ovo miriše tako dobro..

Pogleda u lazanje na stolu pa se nasmije i povuče prste ka tanjiru i uzme komad te ga stavi u usta. I to radi savršeno!

Leon: I ukusno je.

Osmijehnem se kratko, pomno prateći svaki pokret tijela momka zbog kojeg odavno ne hodam ovom planetom nego letim. Ni slutila nisam da ću se zaljubiti u njega, niti u nekoga od Robertovih, ali.. nisam znala da brat ima ovoliko zgodnog drugara. Zašto ga je krio cijelo vrijeme od mene? Nije trebao.

Helena: Ali nije ukusnije od tebe.

Približi mi se i spusti ruke na struk tako da smo još bliži. Nekada poželim da se stopim s njim, da postanemo jedno. Želje su ogromne i nerealne kada se tiču njega.

Leon: Jesi li dobro, ljubavi?

Klimnem glavom potvrdno.
Da, dobro sam.
Mogu li biti loše pored tebe?
Ne, ne mogu.

Helena: Dobro sam samo mi malo nedostaje posao.

Prevrne očima. Znam koliko mu to smeta, ali želim se vratiti starim, radnim navikama. Osjećati ću se korisnije. Ovako samo sjedim kod kuće i čekam na njega.. i na porod. Zbog kojeg mi ni ne dozvoljava da se zaposlim.

Leon: Suvišno je razgovarati o tome. Možeš da izađeš i prošetat kada sam na poslu, zovneš Saru da nisi sama ili Roberta ako ne radi, a kada ja dođem onda ću ja biti s vama..

Spusti mi ruku na stomak i tiho izgovori.

Leon: Dvoje.

Nakon što se porodim neću moći odmah početi s poslom jer ću biti potrebna bebi, a sada dok mogu da radim, on mi ne da. Rastužim se.

Leon: Molim te, Hel.. razumi me.

Možda bih zaista trebala da ga razumijem i da se pomirim s tim kako neću raditi duži vremenski period.

Leon: Uostalom, radila si kada ja nisam mogao. Previše si toga uradila za mene.. i za nas.

Spustim dlanove na njegove, mekane obraze.

Helena: Nisam to uradila da bi se osjećao manje vrijednim. Znaš da ne želim ni da misliš na to.

Leon: Znam, ali dozvoli mi da se brinem o svojoj obitelji.

Obitelj.
Odzvoni mi u ušima.
Mi nismo obitelj.. barem ne još uvijek.
Sada sam samo njegova trudna djevojka.

Leon: Naša mala obitelj.

Helena: Ali mi još uvijek nismo obitelj,
Leon..

A željela bih da budemo.
Zaslužujemo jedno drugo.
Zaslužujemo sreću i našu bebu.