Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Sada je neko novo vrijeme ispred nas..

■SARA POV■
Nježno prelazim preko Robertovog umornog lica dok se bori da ne zatvori oči jer zna da će zaspati, a ne želi.
Želi biti budan sa mnom.
Ali on je umoran, ima i previše posla ovih dana, a uz to sve pomažemo Heleni i Leonu oko svadbe.

Sara: Šta misliš.. hoćeš li nekada htjeti da me oženiš?

Možda pitanje nema smisla, ali za mene ima.
Zanima me, kako nas vidi. Šta želi od nas dvoje?
Žurim? Možda.
Povrijedila sam ga? Jesam.

Roberto: Pa..

Sanjivo se namršti pa dobijem poriv da ga izgnjavim, a onda iz ležećeg položaja pređe u sjedeći i ispreplete nam prste.
Nisam sklonila pogled s njega, možda izgledam kao psihopata, ali želim ga se nagledati.
Želim nadoknaditi sve propušteno!

Roberto: Želio bih da se uzmemo jednog dana.

Osmijeh mi se refleksno pojavi na usnama.
Ipak želi!
Nisam se ovome nadala, ali sam dobila pozitivan odgovor.
Mojoj sreći nije bilo kraja.

Roberto: Volio bih da više ne bude stvari kao prije.

Upitno me pogleda.
Znam na šta misli.
Ako sam jednom uradila pogrešnu stvar, ne znači da ću je uvijek raditi.. ali ponovno povjerenje će se teško stvoriti. Neumorno ću da radim na njegovom povraćanju.

Sara: Mogu ti govoriti kako neće, ali najbolje je da ti dokažem.

Klimne glavom potvrdno.

Sara: Nije ni meni bilo lako dok si me odbijao.

Roberto: Šta sam trebao? Odmah te pustiti da se vratiš i bude sve kao da nisi otišla.. s drugim.

Frkne posljednju riječ toliko da mi se smuči. Svaka dlaka na tijelu je stršila visoko, a njegov stisak na ruci se pojačao.

Sara: Nemoj..

Roberto: Boli me, Saro.. ne mogu ti opisati koliko.. kada se samo vratim u prošlost i vidim opet onu istu sliku.. tebe nasmijanu pored njega.

Sjednem na koljena ispred njega i uhvatim ga za obraze te podignem glavu prema gore. Želim nam spojiti poglede.. ali njegov je taman poput noći.

Sara: Znam da nema smisla kada ti kažem da ne misliš na to.. kriva sam, stojim pri tome, ali nemoj da misliš na to. Nemoj!

Roberto: Pokušavam. Nije lako, znaš?

Znam.
Svjesna sam.
Kažem da me boli njegovo odbijanje, a šta sam ja njemu uradila.
Koliko njega boli no dobila sam šansu i sada trebam da se pokažem te mu dokažem.

Sara: Znam. Razumijem te, ljub..

Roberto: Samo da to nisi uradila, mislim da bi do sada bili u braku i imali dijete.

Voljela bih!
O, kako bih samo voljela da budem njegova žena i imamo svoju obitelj.
Naša djeca.
Da budu ista svoj otac..

Sara: Vrijeme ne mogu vratiti da ispravim grešku..

Roberto: Znaš li koliko me je boljelo dok sam te gledao u onim zidovima, samu i napuštenu od svega..

Ne želim se vraćati na taj period života.
Zvuči grubo, ali zaslužila sam sve što sam dobila.
Izdala sam ljude koji su uvijek bili tu za mene.
Okrenula im leđa i otišla s njihovim neprijateljem.

Roberto: Ali sada je neko novo vrijeme ispred nas, ljepše.. nadam se.

Klimnem glavom potvrdno.

Sara: I ja se nadam.

Helena i Leon se vjenčavaju. Zasluženo.
Roberto i ja smo se pomirili. Zahvaljujući njegovoj dobroti i ljubavi.
Hare i Ana. Udahnem duboko pri pomisli na njih dvoje. Gledajući na čitavu situaciju. Oni se jedini neće pomiriti. Njih će razdvojiti mračna strana ulice.. ali hoće li ih spojiti sudbina? Treba vjerovati!
Voljela bih da budemo kompletni kao prije.
Svi bi bili sretni i imali svog partnera.. ali ovaj put ne u zločinu.