Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Mnogo si nam nedostajao.

■HARE POV■
Robertova spuštena vilica do poda izazove glasan smijeh s mojih usana.
Znam da me nije očekivao, ali nisam znao da će reagovati na ovakav način.
Ili sam trebao da pretpostavim?
Nije dugo trajalo, privuče me sebi te se bratski zagrlimo.

Roberto: Je*o te!

Nisam ni primijetio kada je Sara došla do nas, ali sam čuo kako vrišti, sve dok je nisam pogledao. I zagrlio.
Uzvratila mi je zagrljaj, ali mu se nije nadala.
Znali smo obadvoje da još uvijek nije sve riješeno između nas, ali sam odlučio.. još tamo dok sam bio zatvoren u četiri zida da svi zaslužuju drugu šansu.

Ja sam je dobio, na način da je istinu rekla danas u stanici i pri tom me oslobodili.
Mogao sam je optužiti i poslati na mjesto odakle sam izašao, ali nisam želio.. jer i ona zaslužuje drugu šansu.

Sara: Hare! Mnogo si nam nedostajao.

Njezin veseli glas je odjekivao kućom dok je Roberto zatvarao vrata.
Uđem u dnevnu i slike se počnu nazirati pred očima.
Nisu to trenutne slike. To su one slike kada sam priveden.
Prvo što sam vidio jeste dan kada sam došao do vrata i kroz njih izašao, s policajcima.

Nakon toga kroz moje misli su prolazili događaji s Anom, koje su oni vrlo brzo odagnali.
Pitanja su se nizala s njihovih raspoloženih lica.
I da, živi su i zdravi, a koliko vidim ne nedostaje im niti jedna dlaka s glave.
Preživjeli su jedno drugo.

Roberto: Kako si izašao?

Sara: Kako se osjećaš?

Roberto: Hoćeš li nešto da popiješ?

Sara: Ili ćeš da jedeš.. sigurno si gladan?

Nisam mogao izdržati.
Morao sam im se nasmijati.
Bili su tako.. simpatični!

Hare: Samo želim da se naspavam.

Istina.
Nisam ni gladan, nisam ni žedan.
Ali sam iscrpljen, umoran i nenaspavan.

Roberto: Kako si izašao iz zatvora?

Nisam odmah otišao u sobu.
Sjeo sam na fotelju i pogledao u njih koji su sjedili jedno do drugog na krevetu i pomno promatrali moje oči, čekajući odgovor na Robertovo pitanje.

Hare: Dokazi su bili lažni.

Klimnu glavom potvrdno znajući istinu.
Ali oči su im još uvijek tamne.
Ne znaju kako se saznalo da su lažni.

Sara: Otkrili su?

Odmahnem glavom.
Da sam čekao na njih da otkriju.. to bi potrajalo.
Barem još nekoliko mjeseci.

Roberto: Ili ih je netko razuvijerio?

Nije netko nego je ona!
Za mene nikada neće biti netko.. ali on nije ni pomislio na nju u ovom trenutku.. zar ne?

Hare: Ana je došla.

Pogledali su jedno u drugo i tek mi tada ništa nije bilo jasno, a sve je postalo čudno.
Sara je gurnula Roberta laktom u rebra kao da mu je dala neki znak?
Podignem obrvu, očekujući da će me obavijestiti o čemu se radi. Od toga nije bilo ništa.

Roberto: Sada si slobodan?

Klimnem glavom potvrdno.

Hare: Jeste li umiješani u Anin dolazak?

Nekoliko trenutaka tišine i bez odgovora, ali odgovor je bio jasan.
Oni su utjecali na njezinu odluku!

Hare: Niste trebali to uraditi.

Budala sam što sam pomislio da bi sama uradila nešto za mene.
Kreten!

Roberto: Ali br..

Hare: Gdje su Leon i Helena?

Ne želim se svađati s njima čim sam došao.
Zbog toga sam odmah promijenio temu, ali nismo završili s nama.
Nećete se tako lako izvući iz ovoga.

Sara: Pred nama je odbijala da dođe. Nije željela..

Roberto: Ni da me čuje. Čak smo se i posvađali taj dan. Ja sam govorio svoje, a ona je imala svoju viziju u glavi.

Počeli su da se pravdaju iako nije to pitanje bilo u zraku.
Znali su kakav sam i na šta sam spreman.

Sara: Ali ipak se predomislila.. znači da joj je stalo do tebe.

Hare: Ili joj je stalo da ima koliko, toliko čistu dušu.

Roberto: Helena i Leon su iznajmili stan za sebe. Ne žele živjeti s nama.

Poštujem njihovu odluku kao i privatnost.
Velika je kuća dovoljno za sviju, ali za njih možda to nije ispravan način za zajednički život pa ni ne želim da se miješam u to osim ako im ne mogu pomoći.

Roberto: Osim toga..

Oči mu se zacakle.

Roberto: Postati ću ujak!

Visokim tonom izgovori.
Mnogo toga me je dočekalo za šta se nisam nadao, ali me je učinilo sretnim.
Ustanem i zagrlim ga, baš kao i maloprije.

Hare: Čestitam, brate!