Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Tako je bolje za obadvoje.

■ROBERTO POV■

Trudio sam se da ne gledam u nju, ali nisam mogao propustiti njezine poglede na sebi. Krajem oka sam pratio poneku reakciju, ali moram biti iskren i priznati da su upečatljivi pogledi izazvali radost u meni. Znam da nije zaslužila ništa od mene, a ja bih joj sve dao.

Ana: Šta ćemo danas raditi?

Postavila nam je pitanje na koje nisam znao odgovor. Možda bi Hare i ja mogli nastaviti s poslom, a one da počnu tražiti gdje će ići na edukaciju.

Hare: Mogli bi se malo opustiti, a od sutra da startamo.

Šta li je mislio pod tim da se opustimo? Ako misli na alkohol, odbijam! Ili ipak ne odbijam? Razmisliti ću, ali ako budu svi pili to odmah znači da ću i ja jer ne mogu svi piti, a da ja gledam u njih. Nema smisla.

Ana: Šta ćemo raditi? Kako ćemo se opustiti?

Hare: Dugo nismo koristili bazen, možda je došlo vrijeme da se iskoristi.

Njegova ideja je tako savršeno došla u ovom trenutku. Nisam ni mogao pomisliti da će baš to predložiti, ali mi se itekako sviđa. Dugo je nisam vidio.. o čemu razmišljaš Roberto? Spusti se na tlo. Nije ti mjesto tamo gdje su ti misli počele lutati.

Ana: Sviđa mi se ideja!

Sara: Ja se ne mogu kupati, ali biti ću tu s vama.

Svaka nada mi se srušila, pala je u vodu, onu u koju sam trebao zaplivati za nekoliko minuta. Zašto se ne može kupati? Mislim da postoji samo jedan razlog, inače ne bi odbila, ali ovaj put je tako.

Ana: Onda se neću ni ja kupati.

Hare je pogleda kao da su mu sve lađe potonule. Nasmijem se na sve ovo, od muke ili zato što je smiješno, nije ni bitno. Bitno je da sam izazvao osmijeh i kod njih, nasmijala se i Sara, ali je ubrzo prestala.

Hare: Da onda čujem vaše ideje?

Ana: Možemo malo spavati.

Iskren da budem, zanimalo me je šta će Sara reći i zajedno s tim me je također zanimalo, gdje ima dobar psiholog jer mi treba pod hitno. Radim stvari koje ne smijem. Mislim na nju i zanima me šta će ona reći, kako će ona reagovati. Totalno pogrešno!

Hare: Spavalice moja.

Zagrli je potom ruke spusti na njezine obraze i ostavi poljubac na čelo. Kako bi bilo lijepo da me nije izdala kao krvnog neprijatelja, kako bi samo uživali zajedno da me je mogla zavoljeti barem malim djelićem srca.

Ana: Trebamo razgovarati, Hare.

Hare: Možemo odmah?

Ustane prvo ona, a zatim i on za njom te uz jednu rečenicu dovodu do toga da ostanem sam sa Sarom.

Hare: Vratiti ćemo se brzo.

Nije slutilo na razgovor riječima. Neka uživaju jedno u drugom kada već ja ne mogu. Ustanem jer ne mogu biti sam s njom, ne ide mi u korist, baš nikako. Ali njezin dodir oko ručnog zgloba me zaustavi.

Sara: Znam da sam kriva za sve, ali nemoj me izbjegavati.

Izvučem ruku iz njezine pa se okrenem.

Roberto: Koliko ti puta trebam reći da me ne diraš? Nemaš više pravo na to!

Hladno sam govorio dok je srce udaralo sve brže, ono je željelo nju i njezine dodire kao i riječi, ali razum se jasno tome protivio.

Sara: Oprosti.

Spusti pogled na pod, ali ga ubrzo podigne.

Sara: Samo ne želim da me izbjegavaš.

Ne želim ni ja, ali moram. Trebam biti što dalje od tebe ako mislim sebi dobro. Popustiti ću i samim tim se predati osjećajima, a prošli put sam ostao poražen jer sam slušao srce. Ne mogu više prolaziti kroz isto. Bolilo je..

Roberto: Tako je bolje za obadvoje.

Sara: Za mene nije bolje.. nije.

Roberto: Gledaj svoj život.

Sara: Šta ako si ti moj život, Robi?

Tišina poslije njezinog pitanja. Nisam znao šta da odgovorim jer nisam znao ni da li govori istinu. Sigurno ne govori jer da je tako ne bi uradila što nam je uradila.

Sara: Možeš mi braniti, ali ne možeš zabraniti da te volim. Ne možeš mi uzeti sebe iz srca..

Krene spustiti dlan na moja prsa, ali vrati ruku k sebi pa nastavi pričati.

Sara: Tu ću te čuvati zauvijek.

Roberto: Ako je tako kako kažeš, zašto ne poštuješ što tražim od tebe?

Sara: Ne mogu se skloniti od tebe jer te volim. Ne mogu, Robi. Pokušala sam..

Oči joj se napune suzama pa želja da je zagrlim naraste još više. Ali ipak ostanem u istom mjestu.

Roberto: O tome si trebala misliti prije nego što si me prevarila.

Tišina. Nema odgovora od nje, ali zato je pogled spušten.

Roberto: Ne plači zbog mene. Nisam vrijedan tvojih suza.