Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

S tim riječima znam da sam te zauvijek izgubila.

■ROBERTO POV■

Nisam mogao doći sebi, šta mu je uradila.. šta nam je uradila? Zar na ovakve načine djevojke pokazuju svoju ljubav? Hladno ga strpa iza željeznih rešetaka, a klela mu se na vječnu ljubav. K vragu! Nikada neću razumijeti ženski mozak pa se neću ni truditi. Ali ću dati sve od sebe da izbavim svog brata iz pritvora!

Sara: Moraš se smiriti kako bi mogao racionalno razmišljati.

Dodir na ruci mi pošalje trnce koji se spuste niz leđa pa povučem svoju ruku iz njezine.

Roberto: Ne iskorištavaj ovu situaciju da mi se približiš!

Sara: Ne budi umišljen, Roberto. Istina je da mi je stalo do tebe, ali nikada ne bih uradila nešto poput toga.

Povišenim tonom mi odgovori. Dobro, možda sam malo pretjerao, ali koga briga.. ona me je prva povrijedila. Sada nije trenutak da se raspravljam s njom niti da mislim o nama koji svakako ne postojimo. Moram pronaći način kako da spasim Hareta, a prvo što mi pada na pamet jeste Ana.

Roberto: Nazovi je, Saro.

Krajem oka pogleda u mene, ali me odmah posluša i spusti telefon na uho. Ubrzo ga skloni uz riječi.

Sara: Ugašen joj je telefon.

Roberto: Zovi sve dok se ne javi.

Sara: Šta ti nije jasno kada ti kažem da je ugašen telefon, mogu zvati sto puta, svaki put će biti ugašen telefon.

Ustanem s fotelje pa pogledam u nju.

Roberto: Tko ti je rekao da se raspravljaš sa mnom?

Stane korak ispred mene tako da su nam pogledi bili fokusirani jedan na drugi, a ruke su se slučajno dodirnule na šta je ona odmah svoju povukla prema sebi.

Sara: Prestani me nervirati, umišljeni!

Roberto: Hare je u pritvoru, a ti se ovdje raspravljaš.

Odmahne glavom te se odmakne od mene bez riječi. Uzme telefon pa nazove nekoga.. nadam se da zove Anu, a da će se ona javiti. Moram razgovarati s njom. Pa zašto je ne nazovem sa svog telefona? Ponašam se kao izgubljen slučaj, umjesto da budem priseban i da nađem najbrži način za izlazak iz pritvora.

Sara: Ne javlja mi se.

Roberto: S kim ti pričaš?

Sara: S pokojnom prababom.

Hladno mi odgovori i krene prema kuhinji. Nadam se da ću je što prije prestati gledati na ovakav način jer ako nastavim. Siguran sam da se neće dobro završiti.

Sara: Ima li nešto na meni pa me tako gledaš?

Tek tada shvatim da me je skontala. Bravo, Roberto, samo ti je još to trebalo. Počne se gledati, pažljivo tražeći šta sam uočio, ali nema ništa. Osim oblina koje mame uzdahe.

Dugo vremena nisam bio ni s jednom djevojkom pa imam ovakav osjećaj.. no zanemarim ga kao i njezino pitanje. Po drugi put sam zvao Anu, ali se nije javljala jer joj je telefon isključen. Šta će dobiti s ovakvim ponašanjem? Nekada zaista zna da bude gora nego tinejdžerka.

Sara: Zovi sve dok se ne javi.

Ponovi moju rečenicu od maloprije pa je uzmem za ruku i približim sebi te nam spojim noseve, kada se uzdasi krenu miješati.

Roberto: Skloni se od mene.

Naglo je pustim pa se zatetura korak unazad. Želim je, a ne želim je. Usne joj zadrhte pa vidim suze kako se nakupljaju. Koliko god da sam ljut, ne želim da plače. Nije mi svejedno dok je gledam takvu.

Roberto: Bez suza, tako smo se dogovorili.

Sara: Zašto me svjesno ubijaš? Svaki put kada pomislim da će biti nešto od nas dvoje. Gurneš me od sebe kao da sam smeće.

Glas joj je drhtao dok je pokušavala biti jaka. Djevojčica ispred mene se raspada, više nije snažna kao što je bila dok nije njemu otišla. Šta ti je uradio, malena? Zašto si mu dozvolila da nas uništi, da obriše svaki trag naše veze? Je li bio bolji od mene pa si me zbog toga prevarila i otišla njemu?

Roberto: Bio bih sretan da si ostala s njim.

Sara: Da sam mrtva sada?

Ne! Nisam mislio na takav način, ali njezina pomisao i pogrešno tumačenje mojih riječi su je slomili.. raspala se predamnom, što su mi dokazale i nekontrolisane suze.

Roberto: Nikada ne bih pomislio da te nema.. jer jednostavno.. onda ne bi imao tko da me nervira.

Blago se osmijehnem pa spojim pogled s njezinim, ne znam je li me uspjela vidjeti od suza, ali sam morao reći bilo koju rečenicu samo da prestane plakati. Ne volim trenutak u kojem je gledam kako plače.

Roberto: Ali bih volio da si ostala s njim.

Sara: S tim riječima znam da sam te zauvijek izgubila.