Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

O čemu razmišljaš?

■ANA POV■

Sjedim na stolici preko puta njegove i čekam da završi s projektom na kojeg je proveo sate i sate. Dok ga gledam javlja se mala doza kajanja jer sam mu prešutila istinu. Nisam mu rekla da sam se prije par dana vidjela s mamom i da ćemo se za dva dana naći te da ću saznati odgovore, čak ni Sara ne zna gdje sam išla onaj dan.

Mislim da je bolje zadržati neke stvari za sebe nego svjesno napraviti problem. Saznati ću tko je ubio mog oca, a onda ću nastaviti slušati Hareta i neću mu ništa više kriti. Ovo sam morala jer znam da nikada ne bi podržao, naljutio se kada sam mu rekla i pomislio da mi ne znači, što je sasvim suprotno od istine.

Hare: Mogli smo danas otići u kupovinu? Nismo dugo išli.

Iz razmišljanja me dozovu njegove rečenice.

Ana: Možemo, taman da izađemo iz kuće.

Nismo dugo nigdje otišli, ovaj dan ćemo iskoristiti za to. Dobro će nam doći promijena. Ustanem sa stolice poslije njega pa mu se približim i omotam ruke oko njegovih širokih leđa. Koliko god da ga grlim nikada mi neće biti dovoljno. Uvijek će mi faliti, još malo.

Hare: Hoćeš ići tako?

S obzirom da je dan i da nema potrebe za spremanjem, a u omiljenoj sam kombinaciji, znači da mogu ići ovako. Nije mi prvi put, a ni zadnji. Klimnem glavom potvrdno.

Hare: U tim tajicama izgledaš previše zgodno.

Ana: Nije to do tajica, tako inače izgledam.

Pogledam ga i nasmijem se, nakon čega mi se pridruži njegov osmijeh. Odzvanjala je prostorijom naša sreća. Nisam zadovoljna što će biti u trenerci i majici jer tako će dobiti mnogo pogleda od djevojaka, ali ima tu nešto dobro. Druge ga gledaju i žele, ali ja ga imam. Meni pripada. Nije toliko loša ideja da ide u ovoj kombinaciji, zavidjeti će mi svi, a on će ostati samo moj.

Hare: Možemo krenuti?

Ana: Naravno da možemo. Svratiti ćemo negdje na piće?

Ispreplete nam prste i izađe iz kancelarije odgovarajući mi na pitanje.

Hare: Hoćemo.

Sara je u svojoj sobi, a Roberto je izašao obavezama do grada. Između njih se ništa nije promijenilo osim toga da je Sara počela izbjegavati zajednička druženja. Zbog samo njoj poznatog razloga. Nisam je željela forsirati, kada bude spremna da razgovara o tome onda ću i saznati.

Još uvijek stojim pri tome da ne treba odustati od ljubavi. Vrijedi se boriti za osobu koju voliš.. ako je osoba vrijedna borbe, a Roberto jeste. Ne govorim to što mi je najbolji drug, brat kojeg nikada nisam imala, ali on je definitivno osoba vrijedna borbe. Neće povrijediti nikoga, a sve će uraditi za osobu koju voli.

Hare: Tačno nisam navikao da šutiš.

Nasmije se, vjerujem da nije jer uvijek imam nešto za pričati osim u situacijama kada me misli odvedu daleko, što je rijetko.

Hare: Uvijek pomislim da nešto nije kako treba jer si tiha.

Ana: Sve je dobro samo razmišljam.

Omotam ruku oko njegove i naslonim glavu na rame, pokuša da prebaci ruku preko mene, ali mu ne dozvolim. Želim biti u ovom položaju, ispreplete nam prste i moju ruku spusti sebi u krilo.

Hare: O čemu razmišljaš?

Ana: O ljubavi.

Izgovorim odmah. Nisam razmišljala kako ću reći jer pred njim rijetko kada razmišljam o tome. Govorim sve što imam da kažem i ne mislim kako će shvatiti jer znam da neće na pogrešan način.

Hare: Na koji način, malo tačnije?

Ana: Pa mislim.. kako su neke osobe vrijedne borbe.

Hare: Šta misliš, treba li oprostiti nekome tko te povrijedi?

Iznenadi me njegovo pitanje, pita vezano za Roberta i Saru. Razmišlja i on njima, ali šta nam vrijedi što mi razmišljamo kada oni ne žele.. tako bi netko rekao, ali ne i ja koja znam koliko žele biti jedno s drugim no izgleda da još uvijek nije pravo vrijeme za to.

Ana: Neke osobe zaslužuju drugu šansu.

Ljudi pogriješe, a da nisu ni svjesni koliko su pogriješili. Kaju se nakon što shvate, ali većina ljudi ne želi vjerovati u to. Misle da glume kajanje i tada nestaje sve iako je nestalo mnogo prije pri učinjenom pogrešnom koraku.

Hare: Šta ti ne bi oprostila nikome?

Nikada nisam razmišljala o tome. Ima li nešto što ne bih oprostila? Sigurno da ima, ali ne znam šta.. osim te jedne stvari.

Ana: Znaš.. nikada neću oprostiti osobi zbog koje nemam tate.