Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Stalo joj je, kume.

■HARE POV■

Sjeo sam s Robertom s namjerom da razgovaramo o temi koja ga najviše muči, a ne želi razgovarati o tome. Želim mu pomoći. Potruditi ću se da dođem do njega pa da mu i pomognem. Jedna od rijetkih osoba za koju bih sve uradio. On i Ana, moja Ana koja mi već nedostaje, a nema ni sat vremena da je otišla, nadam se da joj je lijepo i da se zabavlja s drugaricom. Iskoristiti ću ovo vrijeme na nas dvojicu jer je Sara u dnevnoj i gleda filmove.

Hare: Brate..?

Podigne pogled sa stola na mene te nam spoji poglede. U njegovim očima se jasno oslikava tuga, razumijem ga zašto se ovako osjeća samo treba razgovarati o tome. Za sve ima lijek pa i za njegovu situaciju sa Sarom.

Hare: Danima si zamišljen.. mislim da je došao trenutak u kojem ćeš mi reći šta te muči.

Dlanove spusti na lice pa čujem duboki uzdisaj koji je zračio bolom. Kada skloni ruke na moje iznenađenje počne razgovor.

Roberto: Ne znam odakle da počnem.

Bitno je početi, a sada je red na mene da ga potaknem za nastavljanje iako nisam baš najbolji u tome.

Hare: Od početka. Imamo vremena. Slušam te.

Zakoluta očima što je jako rijetka situacija za njega. Jasno mi je da ne želi razgovarati o tome, ali ne mogu ga pustiti da se bori sam sa sobom. Tu sam da zajedno prolazimo kroz sve probleme pa tako i ljubavne. Uvijek je bio tu za mene i Anu, podržavao me, savjetovao me pa smo zbog toga sada gdje jesmo, na granici da poludimo jedno za drugim.

Hare: Radi se o Sari, zar ne?

Možda će mu biti lakše kada kažem ono što ne zna na koji način da saopšti. Dobijem pogled i izvijen kut usne uz kratko klimanje glavom.

Hare: Možeš mi sve slobodno reći. Neću te osuđivati.

Znam u nekim situacijama biti nepodnošljiv i razumijem ga što se predomišlja u ovolikoj mjeri, ali želim da se opusti pa kao i u svim drugim temama slobodno razgovara sa mnom.

Roberto: Šta da ti kažem.. ne mogu biti s njom, ne mogu.

Ispreplete prste te počne pucketati njima, jasno mi pokazujući koliko je nervozan.

Roberto: Rekao sam joj da bude na distanici od mene. Želim da se udaljimo.

Hare: Razumijem što želiš sakriti istinu od mene, ali zašto je uporno sakrivaš od sebe, Robi?

Znao sam da laže, itekako.. možda mu je lakše kada govori laži pa se tješi s njima.

Roberto: Kakav bi ja to muškarac bio da se ponašam prema njoj kao da me nije izdala?

Postavio mi je pitanje zbog kojeg sam na trenutke ostao bez odgovara. Često stavljamo ponos ispred emocija i gubimo osobe do kojih nam je stalo. Uradio sam slično s Anom, ali stigao sam na vrijeme da je zaustavim i spriječim njezin odlazak.

Gurnuo sam ponos pod tepih i zagrlio je, pružajući joj otvoren prilaz k srcu, u kojem je i prije toga bila samo sam je vješto krio. Dok nisam shvatio da je mogu izgubiti u trenutku. Ne želim nikada ostati bez nje! Želim je zauvijek pored sebe.

Hare: Sve ja to razumijem, ali nekada treba dati drugu šansu, pogotovo ako ćeš biti sretan. Znamo i ti i ja da ti je stalo do nje.

Roberto: Suvišno je razgovarati o tome, brate. Izabrala je njega, a na mene nije ni pomislila.

Poraženo spusti glavu ka stolu te nas ostavi u tišini. Šta trebam reći, a da bude ispravno? Udahnem duboko.

Hare: Jesi li razgovarao s njom o tome..?

Roberto: Kaže da se kaje..mislim, vidim kako se osjeća pored mene.

Hare: Stalo joj je, kume. Pogriješila je, ali možda bi mogao da joj dadneš šansu, barem prijateljski, a kasnije ćeš vidjeti šta bi sve moglo iz toga biti.

Roberto: Ne znam, sigurno će uraditi opet isto. Ne mogu prolaziti..

Na trenutke zastane pa pogleda prema vratima na kojima je netko kucao, prekidajući naš razgovor. Sigurno je došla Ana. Veselo ustanem sa stolice, krećući se prema vratima, znajući da ću je vidjeti. Svaki put joj se radujem kao da je prvi.