Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Ne brini se.

■LEON POV■
Došao je i taj dan.
Dan kada ćemo početi s pripremama za svadbu.
Zajddnički dogovor jeste da ne želimo ništa pretjerano, prvestneveno zbog Helene koja je trudna i ne želim da je izlažem dodatnim i većim stresovima.

Helena: Šta ako ti se ne svidi moja vjenčanica.. ako ti ne budem lijepa.

Nervozno spusti telefon na stol pa me pogleda. Osmijehnem se kratko, ali ironično.

Leon: Ne može se dogoditi. Za mene si najljepša žena na planeti, u čemu god da si.. ljubavi.

Spustim dlan na njezin obraz pa se približim tek toliko da spustim usne na njezin nos. Obrazi joj se zacrvene, a osmijeh ukrasi već prelijepo lice.

Leon: Uvijek će me zanimati, za šta me je Bog nagradio kada mi je tebe poslao u život.. tako pametnu, dobru, iskrenu, poštenu..

Epiteti su se mogli redati jedan za drugim, a nijedan je ne bi mogao opisati.
Moja.
Najbolja.
Jedina.

Helena: Znaš.. osvojio se me na prvi pogled. Zaljubila sam se u prvu riječ. Zavoljela te zbog neiskavrenosti.

Spusti pogled na kratko, ali ga ubrzo vrati na moje oči koje su željne njezinih pogleda, topline i ljepote.

Helena: Znala sam koliko god da je mračan život u kojem ste živjeli, isto toliko si kontrast od toga. Ti si jedina svjetla tačka koju sam vidjela u svom tom crnilu.

Riječi koje me ostave bez daha, odu ravno u srce i tu se zabilježe kao i u dugoročno pamćenje.

Leon: Moja Hel.. moja ljubavi.

Osmijehnemo se u isto vrijeme, a onda joj zazvoni telefon te se odmakne od mene.

Helena: Molim?

Volim njezino pomijeranje usana i tokom razgovara, a kako tek volim njezine poljupce koji se redaju od usana pa do najintimnijih dijelova tijela.. ali volim i svojim usnama da šaram po njezinom tijelu.

Helena: Da. Kontaktirali smo vas povodom benda.

Sada znam s kim razgovara, ali erekcija u hlačama mi odvlači misli s razgovara i usmjerava me na njezino tijelo. Pored nje ne mogu ni da se obuzdam, ma ne mogu ni racionalno da razmišljam.

Helena: Super! Nama odgovora.

Vjerujem u nju i znam da će se dogovoriti s njima, bez problema.. pa dozvolim sebi da se vratim maštanju i želji za njom.

Helena: Da, da, svakako. Kada vam odgovora?
Dobijem pogled koji me uzdrma još više. Sigurno da nisam trebao spustiti ruku na njezinu butinu jer joj se zamalo oteo uzdah s usana, a ne želim da je drugi slušaju kako uzdiše. Želim da uzdiše samo za mene! Snalažljivo se ugrize za donju usnu i uzbudi me još više

Helena: U redu. Vidimo se sutra u sedamnaest časova. Zdravo!

Prevrne očima i ostavi telefon na stol, a onda se okrene prema meni i spoji nam poglede.
Želio bih da je uzmem ovdje, na sred stola!

Helena: Šta radiš ovo?

Uzmem njezinu ruku pa je spustim na svoju izbočinu uz uzvraćeno pitanje.

Leon: A šta ti meni radiš?

Osmijehne se zadovoljno, ali i odgovori.. možda i ne baš onako kako sam želio.

Helena: Trebamo se dogovoriti za svadbu, trebamo nazvati i rezervisati sve što nam je potrebno.. naručiti.

Leon: Možda možemo ukrasti za sebe pola sata.

Helena: Ne možemo Leon, nemamo vremena.

Sklonim pogled sa nje. Govori istinu, ali nekada jednostavno ne mogu da se obuzdam jer je poželim.

Leon: Doći ću brzo.

Poželim otići u toalet i zadovoljiti sam sebe jer bez toga neću moći razmišljati. Misli će mi ići samo na to dok se ne ispraznim, a nju ne želim forsirati. Poštujem odluke kada ne želi da se mazimo, vodimo ljubav.

Helena: Gdje ćeš?

Uhvati me za ruku i spriječi na trenutke moj odlazak. Okrenem se prema njoj.

Leon: U toalet.

Helena: Naljutio si se..

Tiho, ali opet dovoljno glasno izgovori da je čujem.. odmahnem glavom.

Leon: Nisam ljut.. na tebe ne mogu biti ljut.

Helena: Sigurno?

Ustane i spusti ruke na moje obraze na što klimnem glavom potvrdno.

Helena: Možda i možemo uzeti malo vremena za sebe.

Leon: Ne želim te forsirati Hel, kada budeš željela onda ćemo i imati jedno drugo, a do tada postoji riješenje i za mene. Ne brini se.

Poljubim je u čelo.