Mračna strana ulice《III sezona》- Završena

Meni se sviđao onaj Hare..

■ANA POV■

Samo jedno kucanje me je dijelilo od susreta sa ženom koja me je rodila. Da opet vidim te smeđe oči i kosu koja je sigurno već sijeda, ako se ne farba. Kako će reagovati kada me vidi? Borila sam se s otkucajima srca da se smire, ali oni su bili sve brži i brži dok su mi se ruke tresle i dlanovi znojili. Nakon mnogo godina sam opet ispred istih vrata.

Pokucam. Jednom. Ali mi nitko ne otvori. Pokucam još jednom, ali nema odgovora. Saznala sam da je još uvijek na istoj adresi pa ću doći sve dok se ne sretnemo. Okrenem se i krenem prema kući dok mi se džep razvaljuje zbog vibracije. Hare, zaista zna biti dosadan..nekada. Pravila sam korak za koram ka kući sve dok nisam osjetila stisak na zglobu lijeve ruke.

Ana: Jesi li normalan?

Frknem ljutito sva preplašena. Hare je gledao u mene sa skupljenim obrvama.

Hare: Gdje si išla?

Ana: Pratio si me?

Tišina nastane nakon mog pitanja, a onda mu otrgnem ruku iz ruke.

Ana: Odakle ti pravo da me pratiš?

Hare: Dečko sam ti. Nemoj to da zaboraviš.

Pokuša da se opravda, ali opravdanje mu je loše. Nijedan normalan dečko ne prati svoju djevojku. On mi uskraćuje slobodu kretanja.

Ana: Veza s tobom više nije zdrava. Pratiš me. Nemam pravo da se krećem. Stavljaš me u kavez kao da sam zvijer.

Nisam obraćala pažnju na ljude koji su prolazili pored nas. Nisu me zanimali. Kada se on može ponašati kao zadnji debil prema meni. Mogu i ja pred čitavim svijetom reći sve što imam da kažem.

Ana: Guši me. Želim da prekinemo!

Znam da ću donijeti pogrešnu odluku s tim prekidom, ali ne mogu biti u vezi s dečkom koji me ne tretira kao djevojku.

Hare: Jesi li sigurna da želiš prekid?

Ana: Sigurna sam jer ne mogu više biti s tobom takvim kakav si sada. Ne sviđaš mi se, meni se sviđao onaj Hare! Stari Hare. Moj Hare.

Slomila sam se na dijelove. Znala sam da ostajem bez njega, ali već duže vrijeme se primijetila promijena između njegovog ponašanja sada i prije. Mislila sam da će prestati, ali nije. Ostalo je isto i išlo samo ka gorem. Dosegao je vrhunac i doveo me do prekida.

Hare: Znači, gotovo je?

Glas mu je zadrhtao kao i moje tijelo nakon njegovog pitanja. Znala sam da ako još jednom potvrdim, izgubiti ću ga. Ali sam znala da ako ostanem s njim, neću moći trpiti njegovo sadašnje ponašanje. Dlanove smjesti na moje obraze i približi mi se toliko da osjetim njegov dah na licu. Kao da nema nikoga oko nas, kao da smo jedini u ovom trenutku. Suza mi se skotrlja niz obraz, a potom odgovorim na njegovo pitanje.

Ana: Gotovo je.

Hare: Želim ti svu sreću!

Skloni ruke sa mene i napravi korak unazad. Tuga. Bol. Razočarenje. Sve mu se oslikavalo u očima, ali drugog izbora nije bilo. Volim ga toliko da već ne mogu živjeti bez njega, ali mi ne treba dečko koji mi neće vjerovati i koji mi neće dozvoliti da dišem bez njega.

On je postao takav. Rekla bih psihopata, ali postoje i gori od njega pa ću ostati suzdržana od tog komentara.

Ana: I ja tebi. Budi sretan.

Prođem pored njega, ali njegova ruka na mojoj me zaustavi.

Hare: Ako ćeš kući, možeš sa mnom.

Ana: Želim prošetati. Hvala!

Nastavim koračati prema naprijed. Ostavljajući ga iza sebe. Nisam imala snage, a ni hrabrosti da ga pogledam. Jer ću poželjeti da se vratim i da ga zagrlim. Ali ne smijem. Znam da ću se rasplakati pa neću ništa dobro donijeti ni sebi ni njemu.

Skrenula sam u sporednu ulicu, jednosmjernu gdje on ne može ući. Kako ću se ponašati kod kuće? Kako ću ga gledati, a znati da ga više nemam? Tražila sam odgovore na nova pitanja, a u svakom je ležao odgovor da trebam biti hrabra i jaka.

xxx: Pa jesi li to ti Ana?

Glas iza mene mi se obrati pa me natjera da pogledam osobu koja mi se obratila. U mislima su mi se počeli vraćati razni događaji koji su pokušavali navesti na to da se sjetim odakle ga znam jer upoznala sam mnogo osoba, ali ova osoba je ostavila malo drugačiji utisak na mene. Ova osoba je imala drugačiji odnos prema meni od ostalih.